Zaklada Word

THE

RIJEČ

LIPNJA 1910.


Autorska prava, 1910, HW PERCIVAL.

TRENUTAK S PRIJATELJIMA.

 

Je li moguće i je li ispravno gledati u budućnost i predvidjeti buduće događaje?

Moguće je, ali rijetko ispravno gledati u budućnost. Da je to moguće svjedoči na mnogim stranicama povijesti. Što se tiče njegova ispravnosti, to se mora utvrditi vlastitom spremnošću i dobrom prosudbom. Prijatelj ne bi savjetovao drugog da pokuša pogledati u budućnost. Onaj tko gleda u budućnost, ne čeka da ga se savjetuje. On izgleda. Ali od onih koji gledaju u budućnost, malo tko zna što gleda. Ako pogledaju i vide, samo ono kad je budućnost postala prošlost znaju ono što su vidjeli kad su je pogledali. Ako čovjek prirodno gleda u budućnost, nema određenog oštećenja u njegovom trajanju, iako je malo onih koji mogu dobiti bilo kakvu korist od operacije. Šteta dolazi gotovo uvijek od predviđanja onoga što gledatelj misli da vidi.

Ako neko gleda ili gleda u budućnost, to čini svojim osjetilima, to jest svojim astralnim osjetilima; ili s njegovim sposobnostima, odnosno sposobnostima uma; i u tome ne postoji posebna opasnost, pod uvjetom da ne iskušava da miješa svijet u kojem se vidi s ovim fizičkim svijetom. Kada pokuša predvidjeti buduće događaje na ovome svijetu od onoga što se vidi u drugom svijetu, postaje zbunjen; on ne može povezati ono što je vidio i uklopiti ga na svoje mjesto u budućnosti u ovom fizičkom svijetu; i to je tako iako je stvarno vidio. Na njegova se predviđanja ne mogu osloniti ako se primijene na buduće događaje u ovom fizičkom svijetu, jer se oni ne odvijaju onako kako su predviđali u vremenu, niti na način, niti na mjestu. Onaj koji vidi ili tko pokušava vidjeti u budućnost je poput novorođenčeta koje vidi ili pokušava vidjeti predmete o njemu. Kad je dijete u stanju vidjeti, prilično je zadovoljno, ali čini puno pogrešaka u svom razumijevanju i prosuđivanju onoga što vidi. Ne može cijeniti odnos niti udaljenost između objekata. Udaljenost ne postoji za novorođenče. Pokušat će shvatiti luster s što većim samopouzdanjem dok se drži za majčin nos i ne razumije zašto do lustera ne dopire. Onaj koji gleda u budućnost vidi događaje i maštarije o kojima će se oni dogoditi, jer nema prosudbe o odnosu onoga što vidi u svijetu u kojem ga vidi i fizičkog svijeta i zato što nije u mogućnosti procijenite vrijeme fizičkog svijeta u kojem se može dogoditi u odnosu na događaj u koji gleda. Mnoga se predviđanja ostvaruju, mada ne uvijek onako kako su predviđena. Stoga je nerazumno da ljudi ovise o predviđanjima onih koji pokušavaju gledati u budućnost upotrebom vidovitosti ili drugim unutarnjim osjetilima, jer ne mogu odrediti koja će od predviđanja biti točna.

Oni koji ovise o predviđanjima koja dolaze od onoga što se obično naziva "unutarnja ravnina" ili "astralna svjetlost", gube jedno od svojih najvrijednijih prava, odnosno svoje vlastito prosuđivanje. Jer, bez obzira na to koliko pogrešaka čovjek može pokušati prosuđivati ​​stvari i uvjete, on će ispravno suditi samo učenjem, a na svojim greškama uči; dok, ako nauči ovisiti o tuđim predviđanjima, nikad neće imati razumnu prosudbu. Onaj koji predviđa buduće događaje nema sigurnost da će se oni ostvariti onako kako je predviđeno, jer smisao ili sposobnost po kojoj je predviđanje postavljeno nisu povezani s ostalim osjetilima ili sposobnostima. Dakle, onaj koji vidi samo ili samo sluša, i to nesavršeno, i koji pokušava predvidjeti ono što je vidio ili čuo, vjerojatno je u nekim aspektima točan, ali zbuniti one koji se oslanjaju na njegovo predviđanje. Jedini siguran način predviđanja budućih događaja jest onaj koji predviđa da će svoja osjetila ili sposobnosti pametno osposobiti; u tom će slučaju svaki smisao ili sposobnost biti povezan s drugima i svi će biti tako usavršeni da se mogu koristiti s tolikom točnošću kao i onaj s kojim je čovjek u stanju koristiti svoja osjetila u svom djelovanju i odnosu s ovim fizičkim svijetom.

Mnogo važniji dio pitanja je: Je li točno? U čovjekovom sadašnjem stanju nije u redu, jer ako čovjek može upotrijebiti unutarnja osjetila i povezati ih s događajima i uvjetima fizičkog svijeta, to bi mu dalo nepravednu prednost nad ljudima među kojima živi. Upotreba unutarnjih osjetila omogućila bi čovjeku da vidi što su drugi učinili; čije gledanje bi zasigurno donijelo određene rezultate, jer bi bacanje kugle u zrak rezultiralo njenim padom. Kad bi netko vidio kako se lopta baca i uspio je slijediti krivulju svog leta, i imao iskustva, mogao bi točno procijeniti gdje će pasti. Dakle, ako bi neko mogao upotrijebiti unutarnja osjetila da vidi što je već učinjeno na burzi ili u društvenim krugovima ili u državnim stvarima, znao bi kako nepošteno iskoristiti ono što je namjeravalo biti privatnim i to bi mogao tako oblikovati njegovi postupci u korist sebe ili onih u koje je bio zainteresiran. Na taj način on bi postao ravnatelj ili vladar poslova i mogao bi iskoristiti i kontrolirati druge koji nisu posjedovali ovlasti poput njegove. Stoga, prije nego što čovjek može ispravno gledati u budućnost i ispravno predvidjeti buduće događaje, mora prevladati pohlepu, bijes, mržnju i sebičnost, požudu osjetila i na njega ne smije utjecati ono što vidi i predviđa. Mora biti oslobođen svake želje za posjedovanjem ili stjecanjem ovozemaljskih stvari.

HW Percival