Zaklada Word

THE

RIJEČ

OŽUJAK, 1906.


Autorska prava, 1906, HW PERCIVAL.

TRENUTAK S PRIJATELJIMA.

 

Kako možemo reći što smo bili u našoj posljednjoj inkarnaciji? - upitao je posjetitelj drugu večer nakon predavanja.

Jedini način da to kažemo jest da znamo pozitivno kao tko smo prije živjeli. Fakultet po kojem ovo znanje dolazi je sjećanje višeg reda. U nedostatku toga, svatko može oblikovati procjene onoga što je prije bio prema onome što stvarno voli. Razumno je pretpostaviti da, ako u tom pitanju imamo bilo kakav izbor, ne bismo odabrali kao stanje ili okruženje u koje smo trebali doći, kao što su neprilagođeni našem ukusu ili razvoju, a s druge strane, ako onda nemamo izbora, zakon koji regulira reinkarnaciju ne bi nas doveo u uvjete neprikladne za razvoj.

Osjećamo da suosjećamo s ili smo protivni određenim idealima, likovima, slojevima ljudi, tipovima ljudi, obrtima, profesijama, umjetnostima i zanimanjima, a to bi ukazalo na to jesmo li radili za ili protiv tih prije. Ako se u dobrom ili lošem društvu osjećamo kao kod kuće ili loše, to bi upućivalo na ono na što smo već bili navikli. Tramp, naviknut da se sunčevo sunira na starom pristaništu ili po prašnjavoj seoskoj cesti, ne bi se osjećao ugodno u uljudnom društvu, ljekarničkoj laboratoriji ili na tribini. Niti bi se čovjek koji je bio aktivan marljiv čovjek, mehanički ili filozofski naklonjen, osjećao ugodno i opušteno sunčajući se, neopran, u neurednoj odjeći.

Možemo s pravom točnošću zaključiti kakvi smo bili u prošlom životu ne po bogatstvu ili položaju u sadašnjosti, već prema onome što nas privlače naši impulsi, ambicije, sviđa, ne volimo, kontroliramo strasti.

 

 

Možemo li reći koliko smo puta bili rođeni?

Tijelo se rađa i tijelo umire. Duša se niti rađa niti umire, ali se utjelovljuje u tijelu koje se rađa i napušta tijelo nakon smrti tijela.

Da biste znali koliko je duša provela na ovom svijetu, pogledajte različite rase koje su sada u svijetu. Razmotrimo moralni, mentalni i duhovni razvoj Afrikanca ili Otočana Južnog mora; a onda Newton, Shakespeare, Platon, Buda ili Krist. Između ovih krajnosti razmišljajte o različitim stupnjevima razvoja koji čovječanstvo predstavlja. Nakon ovoga pitajte gdje "ja" stojim između tih krajnosti.

Nakon uspoređivanja položaja, pogledajte koliko sam "ja" naučio iz iskustava sadašnjeg života - običan čovjek uči, ali malo - i kako "ja" djeluje ono što sam "ja" naučio. Nakon ovog zanimljivog pitanja, možda ćemo stvoriti neku ideju o tome koliko je puta moralo proživjeti da bi se dostiglo čak i sadašnje stanje.

Nema šanse da jedna osoba kaže koliko je puta prije toga živjela, osim stvarnim znanjem i stalnom sviješću iz prošlosti. Kad bi mu rekli da živi dvaput ili pedeset tisuća puta, informacije mu neće biti od koristi, i on to neće moći provjeriti osim znanjem koje dolazi iz njegove vlastite duše. Ali pomoću datih ilustracija možda ćemo formirati neku ideju o milijunima godina kroz koje smo morali proći do sadašnjeg stanja.

 

 

Jesmo li svjesni između naših reinkarnacija?

Mi smo. Nismo svjesni na isti način kao što smo tijekom života u tijelu. Ovaj svijet je polje djelovanja. U njemu čovjek živi, ​​kreće se i razmišlja. Čovjek je složen koji je sastavljen ili sastavljen od sedam ljudi ili principa. Nakon smrti, božanski se dio čovjeka odvaja od teško materijalnog dijela, a božanski principi ili ljudi tada prebivaju u stanju ili stanju koji je određen mislima i djelima kroz cijeli život. Ti božanski principi su um, duša i duh koji s višim željama prelaze u idealno stanje koje je odredio život na zemlji. Ovo stanje ne može biti veće od misli ili ideala tijekom života. Pošto su ta načela odvojena od materijalno značajnog dijela, oni nisu svjesni zla u životu. Ali oni su svjesni i žive iz ideala koji su se oblikovali tijekom života tek završili. Ovo je razdoblje odmora, koje je toliko potrebno za napredak duše koliko je odmor noću neophodan da bi se tijelo i um prilagodili aktivnostima narednog dana.

Nakon smrti, odvajanje božanskog od smrtnih načela omogućava da se doživi blaženstvo živih izvan ideala. Ovo je svjesno stanje između reinkarnacija.

 

 

Koja su teozofska gledišta o Adamovoj i Evinoj reinkarnaciji?

Kad god bi se teozofima postavilo ovo pitanje, to je izazivalo osmijeh, iako je ideja modernog znanstvenog istraživanja Adama i Eve koja su prva dva ljudska bića koja su živjela na ovom svijetu, ipak, pitanje sasvim često dolazi.

Dobro informiran čovjek odmah će reći da evolucija pokazuje da je ova priča bajka. Teozof se slaže s tim, ali rekavši da je rana povijest ljudskog roda sačuvana u ovom mitu ili basni. Tajna doktrina pokazuje da ljudska obitelj u svom ranom i prvobitnom stanju nije bila takva kakva je sada, sačinjena od muškaraca i žena, ali da u stvari nije bilo seksa. To se postupno u prirodnom razvoju razvijao dualni spol ili hermafroditizam kod svakog čovjeka. Kasnije su razvijeni i spolovi, na koje je trenutno čovječanstvo podijeljeno.

Adam i Eva ne znače jednog muškarca i jednu ženu, već cijelo čovječanstvo. Ti i ja smo bili Adam i Eva. Reinkarnacije Adama i Eve su reinkarnacije ljudske duše u mnogim različitim tijelima, u mnogim zemljama i kroz mnoge rase.

 

 

Koliko je vremena određeno između reinkarnacija, ako postoji određeno vrijeme?

Rečeno je da razdoblje između inkarnacija, ili od vremena smrti jednog tijela dok duša ne zauzme svoje prebivalište u drugom koji se rodi na svijetu, iznosi oko petnaest stotina godina. Ali to se nipošto ne odnosi na sve ljude, a posebno ne na aktivnog modernog zapadnog čovjeka.

Dobar čovjek koji čezne za nebom, koji na ovom svijetu čini dobra djela i ima ideale i živu maštu, onaj tko čezne za vječnošću na nebu, možda će imati raj neizmjerno dugo, ali sigurno je reći da je takav a ne prosječan čovjek današnjice.

Život na ovom svijetu je polje djelovanja u koje se sije sjeme. Nebo je stanje ili stanje odmora gdje se um odmara od rada i rada u životu da bi se mogao ponovno utjeloviti. Razdoblje nakon kojeg se um povlači ovisi o tome što je učinio u životu i gdje je stavio svoju misao, jer gdje god da je misao ili težnja ka tom mjestu ili stanju koji će um otići. Period se ne mjeri našim godinama, već sposobnošću uma za uživanje u aktivnosti ili odmoru. Trenutak u jednom trenutku čini se da je vječnost. Još jedan trenutak prolazi poput bljeska. Naše mjerenje vremena, dakle, nije u danima i godinama koji dolaze i odlaze, već u sposobnoscu da ove dane ili godine učinimo dugim ili kratkim.

Određeno je vrijeme za naš boravak na nebu između reinkarnacija. Svako ga imenuje sam. Svako ljudsko biće živi svoj vlastiti život. Koliko se svaka pojedinost razlikuje od svake druge, ne može se dati određena tvrdnja o vremenu osim onoga što svako vrijeme čini vlastitim mislima i postupcima, i dugo je ili kratko kako to čini. Može se reinkarnirati za manje od godinu dana, mada je to neobično, ili produžiti razdoblje na tisuće godina.

 

 

Promijenimo li svoju osobnost kad se vratimo na zemlju?

Postupamo na isti način što mijenjamo odijelo kad je ono služilo svrsi i više nije potrebno. Osobnost je sastavljena od elementarne materije kombinirane u formi, oživljene životnim principom, usmjerene i promicane željom, pri čemu niže faze uma djeluju u njoj kroz pet osjetila. To je kombinacija koju nazivamo osobnošću. On postoji samo tijekom godina od rođenja do smrti; služeći kao instrument sa i kroz koji um djeluje, dolazi u kontakt sa svijetom i doživljava život u njemu. Nakon smrti, ova se ličnost odlaže i vraća se u okultne elemente zemlje, vode, zraka i vatre iz kojih je crpljena i kombinirana. Ljudski um tada prelazi u stanje mirovanja nakon čijeg uživanja gradi i ulazi u drugu ličnost kako bi nastavio svoje obrazovanje i iskustva u svijetu.

HW Percival