THE

RIJEČ

ATMOSFERE

PRIJE, tijekom i nakon svake konkretne fizičke manifestacije vlada atmosfera. Od zrna pijeska do zemlje, od lišaja do divovskog hrasta, od animalcula do čovjeka, svako fizičko tijelo nastaje unutar svoje posebne atmosfere, održava svoju strukturu unutar i konačno se rastvara u svojoj atmosferi.

Riječ je izvedenica iz grčkog, atmos, što znači para, i sphaira, sfera. To je pojam koji se koristi za označavanje zraka koji okružuje zemlju i sekundarno okolnog elementa ili utjecaja, društvenog ili moralnog, za koji je okoliš drugi pojam. Ova značenja su uključena u riječ kako se ovdje koristi, ali osim toga, ovdje imaju dublji značaj i širi raspon primjene. Uz ograničeni fizički značaj, atmosfera bi trebala znati veći fizički utjecaj i korištenje, a treba razumjeti da postoji i psihička atmosfera, mentalna i duhovna atmosfera.

Klice svih živih bića zadržavaju se suspendirano u atmosferi prije nego što nastanu u vodi ili na zemlji. Život potreban za sve fizičke stvari dolazi iz i kruži zrakom. Atmosfera daje život oblicima zemlje i same zemlje. Atmosfera daje život morima, jezerima, rijekama i koritima. Iz atmosfere potiče život koji podržava šume, vegetaciju i životinje, a ljudi svoj život izvode iz atmosfere. Atmosfera prenosi i prenosi svjetlost i zvuk, toplinu i hladnoću, a parfemi zemlje. Unutar nje pušu vjetrovi, padaju kiše, stvaraju se oblaci, bljesne munja, prevladavaju oluje, pojavljuju se boje, a unutar nje se odvijaju svi prirodni fenomeni. Unutar atmosfere su život i smrt.

Svaki objekt ima svoje biće u svojoj atmosferi. U njegovoj atmosferi odvijaju se pojave karakteristične za svaki objekt. Isključite ili isključite objekt iz njegove atmosfere i život će ga napustiti, oblik će se raspasti, njegove čestice razdvojiti i njegovo postojanje će prestati. Kad bi se atmosfera zemlje mogla isključiti sa zemlje, stabla i biljke bi umrli i ne bi mogli proizvoditi hranu, voda bi bila nepodobna za piće, životinje i ljudi ne bi mogli disati i umrijeli bi.

Kao što postoji atmosfera zemlje, u kojoj zemlja diše i živi, ​​održava svoj oblik i ima svoje biće, tako postoji i atmosfera u kojoj se kao dijete rađa čovjek, u kojoj odrasta i održava svoje biće , Atmosfera mu je prvo što čovjek uzima i posljednje je ono što se kao fizičko biće odriče. Čovjekova atmosfera nije neograničena i neizvjesna količina, ima određene obrise i kvalitete. Može biti vidljiv osjetilima i poznat je umu. Čovjekova atmosfera nije nužno poput kaotične mase magle ili pare. Atmosfere bića koja idu čovjeku, imaju svoje posebne granice i međusobno su povezane određenim vezama, posebnim dizajnom i zakonom.

Fizički čovjek u svojoj atmosferi je poput fetusa koji je umočen u amnion i korion u procesu razvoja unutar svoje veće atmosfere, maternice. Otprilike tri četvrtine prehrane kojom se održava njegovo tijelo uzima se kroz dah. Njegov dah nije samo količina plina koji mu struji u pluća. Dah je definitivan kanal pomoću kojeg se fizičko tijelo hrani iz svoje fizičke i psihičke atmosfere, jer se plod hrani iz krvotoka kroz maternicu i posteljicu pomoću pupčane vrpce.

Fizička atmosfera čovjeka sastoji se od beskonačno malih i nevidljivih fizičkih čestica koje se unose i izbacuju iz fizičkog tijela pomoću daha i kroz pore na koži. Fizičke čestice koje se uzimaju kroz dah ulaze u kombinaciju s tjelesnim i održavaju njegovu strukturu. Te fizičke čestice se zadržavaju u cirkulaciji dahom. Oni okružuju fizičkog čovjeka i tako čine njegovu fizičku atmosferu. Tjelesna atmosfera osjetljiva je na mirise i tamjan te proizvodi miris, koji je prirode i kvalitete fizičkog tijela.

Kad bi se moglo vidjeti fizičku atmosferu čovjeka, činilo bi se kao bezbrojne čestice u sobi u kojoj je bila vidljiva zrakom sunčeve svjetlosti. Vidjelo bi se da kruže ili vijugaju tijelom, a sve ih u dahu drži u pokretu. Vidjeli bi se kako istrčavaju, kruže oko njega i vraćaju se u njegovo tijelo, prateći ga gdje god ide i utječući na čestice drugih fizičkih atmosfera s kojima dolazi u kontakt, prema svojoj snazi ​​i osjetljivosti fizičke atmosfere s kojom kontaktira. , Kontaktom ili spajanjem fizičkih atmosfera šire se zarazne bolesti i prenose se fizičke infekcije. Ali nečije fizičko tijelo može biti ojačano od fizičke zaraze održavanjem čistim unutar i bez, odbijanjem lučenja straha i povjerenjem u svoje zdravlje i moć otpora.

Psihička atmosfera čovjeka prožima i okružuje njegovu fizičku atmosferu. Psihička atmosfera je jača i snažnija u svom utjecaju i učincima od fizičke. Psihički čovjek još nije formiran, ali ga u obliku predstavlja tijelo astralnog oblika fizičkog čovjeka. S tijelom astralnog oblika kao središtem, psihička atmosfera ga okružuje i fizičkim za daljinu proporcionalnom njegovoj snazi. Kad bi se vidjelo da će izgledati kao prozirna para ili voda. Fizička atmosfera bi u njemu izgledala kao čestice ili sedimenti u vodi. Čovjekovo psihičko ozračje može se uspoređivati ​​sa sfernim oceanom, s toplim i hladnim strujama, valovima i valovitim pokretima, vrtložnim vrtlozima i vrtlozima, padom i padom, usponom i padom plime. Čovjekova psihička atmosfera i dalje se bori protiv fizičkog tijela sa svojim astralnim oblikom, dok ocean tuče obalu. Psihička atmosfera nadima se oko fizičkog tijela i njegovog osjeta, tijela astralnog oblika. Emocije, želje i strasti djeluju kroz psihičku atmosferu poput uspona i plima plime, ili poput pjene i pucanja vode i trošenja vode na goli pijesak, ili poput podzemlja ili vrtloga koji pokušavaju privući sve predmete unutar svog utjecaja , u sebe. Poput oceana, psihička atmosfera je nemirna i nikad zadovoljna. Psihička atmosfera pleni na sebe i utječe na druge. Kako se nosi u ili kroz ili preplavi tijelo astralnog oblika, stvaraju se svakakve vrste osjećaja ili osjećaja, a posebno djeluju na osjećaj dodira, unutarnji dodir. To tjera da krene prema van u akciji i osjeća se poput uzlaznog vala koji se nosi na njegov objekt, ili izaziva čežnju za nekim objektom i stvara osjećaj snažne podvale.

Kruženje tijelom astralnog oblika i okruženjem fizičkog, psihička atmosfera ima jednu od svojih karakteristika koja suptilni utjecaj govori o osobnom magnetizmu. Magnetična je po svojoj prirodi i može imati snažnu privlačnost za druge. Čovjekova psihička atmosfera utječe na druge s kojima dolazi u kontakt, proporcionalno svojoj snazi ​​ili osobnom magnetizmu i prema osjetljivosti drugih ljudi, kroz njihove psihičke atmosfere. Ova psihička atmosfera jedne osobe potiče i uznemiruje psihičku atmosferu druge osobe ili mnogih i od tada djeluje na fizičko tijelo ili tijela; a organi tijela uznemiruju se prema prirodi želje ili osjećaja ili strasti koja je dominantna. To se može dogoditi pukom prisutnošću osobe, bez upotrebe riječi ili bilo kakve radnje. Tako da se neki osjećaju primorani raditi ili govoriti stvari ili izražavati određene osjećaje, što ne bi, ako ne bi utjecali psihička atmosfera ili osobni magnetizam onoga što ih nameće ili privlači. Onaj koji vidi da njegova psihička atmosfera utječe na drugog protiv onoga za što on zna da je najbolji ili ako osjeća da je na njega neprimjereno utjecao, može provjeriti djelovanje ili promijeniti utjecaj ne sankcionirajući osjećaj ili želju i promjenom mišljenja subjektu drugačije prirode i čvrsto se držeći svoje misli za tu temu. Svako osjećanje i osjećanje bilo koje vrste proizvedeno je vlastitom psihičkom atmosferom i psihičkom atmosferom drugih. Psihička atmosfera nekih osoba djeluje stimulirajuće, uzbudljivo i zanimljivo onima s kojima dolaze u kontakt. To može biti ugodno. Drugi pak imaju suprotan učinak jer aktiviraju ili omalovažavaju one s kojima se susreću ili uzrokuju da izgube interes za poslove.

Psihička atmosfera je medij kojim um djeluje na fizičko tijelo kroz svoje tijelo astralnog oblika, a on je medij kojim se umni prenosi svi osjetilni dojmovi i senzacije. Bez psihičke atmosfere, čovjekov um u svom sadašnjem stanju razvoja ne bi bio u stanju biti svjestan ili komunicirati s njim i djelovati na svoje fizičko tijelo ili fizički svijet.

U današnjem stanju razvoja čovječanstva, čovjek nema određeno i dobro definirano mentalno tijelo tijekom svog fizičkog života. Ali postoji definitivna mentalna atmosfera koja okružuje i djeluje na i kroz njegovu psihičku atmosferu, a odatle na fizičko tijelo kroz dah i pomoću živčanih centara fizičkog. Mentalna atmosfera je poput sfere električne energije ili električne energije, razlikuje se od magnetske kvalitete psihičke atmosfere. Povezana je s psihičkom atmosferom kao što je struja magnetsko polje. Psihička atmosfera privlači mentalnu atmosferu i pomoću djelovanja mentalne atmosfere na i kroz psihičku atmosferu svi se psihički i fizički fenomeni i manifestacije proizvode ili stvaraju.

Um koji se kreće u svojoj mentalnoj atmosferi nema smisla i nije podložan nikakvoj senzaciji. Samo kada djeluje kroz psihičku atmosferu i fizičko tijelo, ona je osjetljiva i osjeti. Um u svojoj mentalnoj atmosferi aktivan je pomoću misli. Um koji djeluje u svojoj mentalnoj atmosferi i kada je angažiran u apstraktnom razmišljanju lišen je senzacija.

Tek kad je misao uronjena u psihičku atmosferu i povezana s osjetilima, um doživljava senzaciju.

Mentalna atmosfera je isto toliko potrebna ljudskom životu koliko je zrak potreban zemlji i vodi te životu biljaka i životinja. Bez mentalne atmosfere čovjek bi još uvijek mogao živjeti, ali bio bi samo životinja, manijak ili idiot. Zbog mentalne atmosfere čini se da je fizički čovjek više i više životinja. Sama psihička atmosfera nema savjesti niti moralnih bojazni. Pokreće ga i prevladava želja, a ne ometaju ga pojmovi o moralu ili ispravno i pogrešno. Kad mentalna atmosfera stupi u kontakt i djeluje u vezi s psihičkom atmosferom, budi se moralni smisao; ideja ispravnog i pogrešnog se razmatra, a kad je smatrano da je radnja suprotna probuđenom moralnom smislu, tada savjest šapuće, ne. Ako misli u mentalnoj atmosferi reagiraju na to ne, mentalna atmosfera se pokorava, smiruje i kontrolira uzburkanu psihičku atmosferu, a zamišljeni nemoralni čin nije dopušten. Ali kad je želja jača od misli na ispravnost, psihička atmosfera se isključuje za vrijeme kad se mentalna atmosfera i želja stavi u djelo, koliko to dopuštaju okolnosti i uvjeti.

Mentalna atmosfera čovjeka utječe na druge na način drugačiji od njegove psihičke atmosfere. Njegova psihička atmosfera utječe na tuđe emocije, a želja je aktivan faktor, a osjećaj je rezultat; dok mentalna atmosfera utječe na mentalne procese drugih. Misli su faktori pomoću kojih se mentalni procesi odvijaju. Operacije psihičke atmosfere senzacionalne su i rezultiraju senzacijom. Oni mentalne atmosfere intelektualni su i rezultiraju mislima. Djelovanje mentalnog na psihičku atmosferu je moralno, a kada u psihičkom dominira mentalni rezultat je moral.

Neovisno o fizičkom tijelu i njegovoj atmosferi i psihičkoj atmosferi čovjeka ili drugih, njegova mentalna atmosfera budi, potiče i potiče druge na razmišljanje i predlaže im subjekte razmišljanja, ili pak ima za posljedicu stavljanje prigušivača, potlačivanje , zamagljivanje i isisavanje njihovih mentalnih aktivnosti. To se ne radi uvijek s namjerom. Jedni tako utječu na druge mogu biti potpuno nesvjesni učinaka; ti se efekti proizvode sa ili bez njegove namjere, u skladu s snagom njegovih misli i osjetljivosti mentalne atmosfere drugih na njih. Oni jednake, ili gotovo jednake, pozitivne mentalne atmosfere vjerojatno će se suprotstaviti i suprotstaviti jedno drugome ako se njihovi ideali razlikuju. Takva suprotnost može probuditi i iznijeti ili razviti snagu razmišljanja i može ojačati mentalnu atmosferu jednog ili obojega, ako ne proizvede suprotan učinak nadvladavanja i pokoravanja.

Mentalna atmosfera je posrednik između fizičkog čovjeka životinje sa njegovom psihičkom prirodom i individualnosti ili duhovnog čovjeka. Pomoću mentalne atmosfere i misli koje djeluju kroz nju, snažna želja u njenoj burnoj psihičkoj atmosferi može se kontrolirati i regulirati, a fizički čovjek je napravio savršeni instrument kojim se želje inteligentno upravljaju, um uvježbava i postaje potpuno svjesna sebe i svoj rad u svijetu i neprekidno ostvareno svjesno besmrtnost.

Za razliku od psihičkih i fizičkih ljudi u njihovoj psihičkoj i fizičkoj atmosferi, duhovni čovjek u svojoj je duhovnoj atmosferi postojan. Zbog ove definitivnosti i trajnosti duhovne atmosfere duhovnog čovjeka proizlazi mentalna atmosfera, razvija se psihička atmosfera i tjelesno biće, svako unutar i kroz drugo, te da fizičko i psihičko i mentalno atmosfere su uzorka nakon što se ponešto razlikuju od duhovne atmosfere.

Da bi ga um mogao promatrati kao predmet razmišljanja, čovjekova se duhovna atmosfera može usporediti s bezbojnom sferom svjetlosti bez sjene, a duhovna s onom koja je svjesna i u svjetlu. Po odnosu i proporciji, mentalna atmosfera može se smatrati unutar donjeg dijela duhovnog, psihička unutar mentalnog, fizička unutar psihičke atmosfere i fizički čovjek sedimentom svih.

Ni vidovnjaci ni mentalne atmosfere vidovnjaci ne mogu vidjeti. Duhovna atmosfera može biti, ali je um obično ne opaža, niti je osoba osjetila, jer um najčešće smeta stvarima osjetila. Čak i kad se duhovno smatra smatra se da se govori u smislu smisla, ali duhovni čovjek i duhovna atmosfera nisu od osjetila niti od djelatnosti uma. Duhovna atmosfera čovjek obično ne osjeti jer je psihička atmosfera toliko burna i nemirna da ljudi ne mogu razumjeti duhovnu snagu niti protumačiti njezinu prisutnost. Čovjek može osjetiti svoju duhovnu atmosferu osjećajem ili pretpostavkom da će on, Ja, nastaviti kao svjesno biće bez obzira na smrt. Svjesni kontinuitet "Ja" osjetit će se više nego smrt. Zbog psihičke atmosfere, um pogrešno shvaća i pogrešno tumači osjećaj kontinuiteta "ja", i daje vrijednost ličnosti (tj. Osjećaju ja, a ne sposobnosti mene), koja ima gorljivu želju nastavit će se. Kada um razmišlja o duhovnoj atmosferi, duhovna atmosfera shvaća se kao mir i tiha snaga i neranjivost. Duhovna atmosfera daje umu vjeru, dublju i trajniju od bilo kakvih dojmova koji se mogu stvoriti dokazima osjetila ili logikom. Zbog prisutnosti duhovnog ozračja, utjelovljeni um ima vjeru i sigurnost svoje besmrtnosti.

Utjelovljeni dio uma ne razmišlja dugo o duhovnom čovjeku kada duhovna atmosfera raspoznaje njegovu prisutnost, jer je duhovna atmosfera toliko neprivržena i različita od psihičke atmosfere da proizvodi strahopoštovanje, smirenost, snagu i prisutnost , previše čudno da bi ga čovjek mogao razmišljati bez straha ili strepnje. Kad se duhovna atmosfera predstavi svojom prisutnošću, um se previše plaši da bi bio miran i da bi ga znao.

Malo je ljudi razmišljalo o atmosferi koja se pojedinačno primjenjuje na čovjeka. Možda razlike i odnosi koji postoje između fizičkog, psihičkog, mentalnog i duhovnog čovjeka i njihove atmosfere nisu uzeti u obzir. Ipak, ako se um odnosi na atmosferu i inteligentno istražuje, otvorit će se nova polja i baciti novo svjetlo na način na koji čovjek utječe na druge. Učenik će otkriti zašto on i drugi imaju svaku takvu suprotnu i mnogostranu prirodu, i kako svaka priroda svakog čovjeka dobiva privremenu kontrolu nad svojim postupcima i tada će dodijeliti mjesto sljedećem. Bez jasnog razumijevanja čovjekovih atmosfera, čovjek neće dobro razumjeti unutrašnjost fizičke prirode i temeljne zakone koji upravljaju fizičkim pojavama niti će moći inteligentno pronaći, ući u i djelovati u bilo kojem od svjetova u kojima živi je okružen. O temi atmosfere se malo zna, ali nitko nije upoznat s učincima koje čovjekova atmosfera proizvodi na njega i na druge.

Ako osoba sjedi sama i najavi se ime drugog, ime će odmah imati učinak. Kad drugi uđe, proizvodi se drugačiji efekt jer fizička atmosfera posjetitelja utječe na fizičku atmosferu onoga koji ga primi. Svako od njih neizbježno utječe na fizičku atmosferu drugoga, što može biti ugodno ili ne, prema istovjetnosti ili suprotnosti prirode fizičkih čestica od kojih je sastavljena svaka fizička atmosfera. Fizičko tijelo svakog će drugoga privući ili odvratiti; ili su oni možda po kvaliteti toliko slični da se neće odbijati niti privlačiti, već će biti "kod kuće" u društvu jednih drugih.

Drugi se faktori, međutim, nameću. Oni su psihička atmosfera svakog. Fizičke atmosfere njih dvoje mogu se slagati ili biti suprotstavljene jedna drugoj. Ovaj sporazum ili protivljenje bit će ojačani ili umanjeni na način na koji psihička atmosfera utječe jedna na drugu. Osim želje koja je privremeno aktivna u svakoj psihičkoj atmosferi i osim namjere posjeta, postoji temeljna priroda i magnetska kvaliteta psihičke atmosfere svakog, što će utjecati na temeljnu prirodu i psihičku atmosferu drugog , Tako će se pobuditi antagonizam, ljutnja, zavist, gorčina, mržnja, ljubomora ili bilo koja od strasti ili se može izazvati srdačan, genijalan, ljubazan osjećaj topline, ushićenja ili entuzijazma. Ovi učinci nastaju djelovanjem principa želje u magnetskoj bateriji, tijelu astralnog oblika. Tijelo astralnog oblika stvara magnetsku struju koja se emitira iz svih dijelova kroz fizičko tijelo, ali posebno iz ruku i torza. Ova struja djeluje kao nježan ili snažan plamen zbog čega se psihička atmosfera jednog kreće u nježnim ili jakim valovima koji ulaze i napadaju ili se stapaju s psihičkom atmosferom druge. Ako se to slaže s drugim, njegova atmosfera prihvaća, daje i reagira na utjecaj i djeluje u skladu s drugim; ako se priroda suprotstavi psihičkoj atmosferi u njenoj vrsti i kvaliteti, atmosfere će se tada sukobiti i djelovati na sličan način kao kad se susretnu dvije visoko nabijene struje zraka; rezultat je oluja.

U trenutku ili nakon sastanka s fizičkom i psihičkom atmosferom mentalna atmosfera svakog od njih potvrđuje, a prema svojoj relativnoj snazi ​​i snazi ​​jedna će mentalna atmosfera utjecati i kontrolirati fizičku i psihičku atmosferu i utjecati na mentalnu atmosferu drugi. Ako su fizička i psihička atmosfera ugodne jedna drugoj i ako se mentalna atmosfera podudara s njima, prevladava dobra priroda i između njih se uspostavlja sklad. Ali trenje, loše osjećanje ili otvoreno ratovanje postojat će u skladu s neskladima između fizičke i psihičke i mentalne atmosfere njih dvojice.

Ako je um jednog dobro uvježban i ako je njegova psihička priroda dobro pod kontrolom, moći će utjecati na um i kontrolirati psihičku atmosferu drugog. Ali ako ni jedan um ne dominira u svojoj psihičkoj atmosferi, najjača od dvije psihičke atmosfere utječe i dominira nad psihičkom i mentalnom atmosferom druge.

Ako su poslovne stvari i društveni položaj i stvari fizičkog osjetila najvažnije, tada će one najviše utjecati na drugu osobu. Ako je dojmljiv, simpatičan i lako ga pokrene emocija i senzacija, najviše će ga utjecati psihička atmosfera novopridošlice. Ako nešto dobro razmisli prije nego što djeluje, ako se prepusti analitičkim istraživanjima i istraživanjima, ako čovjek vaga svojom mentalnom snagom, a ne uzbuđenjem koje može proizvesti, niti fizičkim svojstvima, tada će biti podložniji i pod utjecajem mentalne atmosfere drugoga. Prema istovjetnosti vrste, mentalna će se atmosfera jednog susresti i slagati s onom druge, a prema moći će druga utjecati ili voditi. Ali ako jedna mentalna atmosfera ne bi trebala biti slična drugoj, postojat će protivljenje i prepirka, sve dok se jedno od njih neće podudarati ili popustiti i usmjeriti ga drugo, osim ako se dvije mentalne atmosfere razlikuju u vrste bi se trebale gotovo ravnomjerno uskladiti po kvaliteti ili ako su psihičke atmosfere dovoljno jake da spriječe slaganje i uzrokuju da se i dalje svađaju i suprotstavljaju jedni drugima.

Običan um nije u stanju izravno djelovati u svojoj mentalnoj atmosferi na mentalnu atmosferu drugog, pa djeluje kroz ili ga tjera njegova psihička atmosfera da djeluje kroz njega na mentalnu atmosferu drugog. Um dopire do mozga i pomiče osjetilno tijelo oblika i želje. Djelovanje uma sa željom i oblikom, jezik nevidljive svjetlosti šalje se između obrva i čela. Tako gluma, jedan um pozdravlja, izaziva ili pozdravlja, a um drugog kroz mentalnu atmosferu; njegov um djeluje na sličan način i uspostavlja stanicu na njegovom čelu; tako uspostavljene dvije stanice bljeskaju i primaju poruke kroz svaku mentalnu atmosferu. Riječi se mogu koristiti za povezivanje ili približavanje stanica u odnosima, ali prema svojoj moći svaka mentalna atmosfera utječe na drugu neovisno o riječima.

Da bi fizička atmosfera jednog utjecala na fizičku atmosferu druge, fizičko tijelo mora biti u blizini. Ako psihička atmosfera jednog utječe na atmosferu druge, obično je potrebno da svako fizičko tijelo bude vidno ili slušano drugo. Fizičko tijelo je obično potrebno jer psihička atmosfera djeluje kroz i oko njega. Osim u posebnim slučajevima, nečija psihička atmosfera nije dovoljno jaka da djeluje na duge staze na psihičku atmosferu drugog. Ako je nečija mentalna atmosfera povezana s onom druge, nije nužna fizička blizina da bi utjecao na mentalnu atmosferu drugog. Svojom mišlju jedna povezuje svoju mentalnu atmosferu s mentalnom atmosferom druge. Kroz mentalnu atmosferu misao se može potaknuti ili predložiti drugome.

Duhovna atmosfera osobe koja ulazi u sobu može biti, ali rijetko je to odjednom uočavanje uma. Neobično je da je duhovna atmosfera čovjeka dovoljno u dodiru s njegovim umom i njegovom psihičkom prirodom da bi je drugi mogao osjetiti ili opaziti. Ipak, moguće je da njegova duhovna atmosfera, iako nije u dodiru s njegovom psihičkom atmosferom, može biti dovoljno jaka da uzrokuje da njezinu prisutnost shvati i osjeti mentalna i psihička atmosfera drugog, te da se duhovna atmosfera tog drugog može dovesti u odnosu na ostale njegove atmosfere. Kada je nečija duhovna atmosfera izražena, djeluje na drugog neovisno o njegovoj moći rasuđivanja i njegove psihičke prirode, stvara mir i spokoj, a za to vrijeme njegova duhovna atmosfera je povezana i utječe i može dominirati u njegovoj mentalnoj i psihičkoj atmosferi.

Sve se to može učiniti s ili bez upotrebe riječi, a iako se duhovna priroda njih dvojice ne spominje. U tom bi slučaju latentna snaga, vjera i svrha ostali i utjecali na jednog, na koji je tako utjecao, nakon što je drugi odstupio. Ako bi se, međutim, trebalo razgovarati o temi duhovnog čovjeka, a onaj čiji je duhovni ugođaj jak trebao bi pobuditi i potaknuti atmosferu drugog subjektom religije ili pojedinog duhovnog čovjeka, tada bi onaj koji je tako pobuđen imao sličan težnji kao onome na koga je utjecao. Ali nakon što je taj utjecaj uklonjen, a prema snazi ​​njegove duhovne ili mentalne ili psihičke atmosfere i prilagođavanja svakog od njih drugome, on će djelovati u toj atmosferi koja je najjača. Ako njegov duhovni dominira u drugim atmosferama, prevladavaju ideje prenesene i prihvaćene; njegov će um pristajati i njegova psihička atmosfera se može uskladiti s njima. Ali ako njegov um dominira u ostalim atmosferama, iako su ideje prihvaćene, njegov će um izmjeriti i odmjeriti i mehanički postupati s njim. Ovo mehaničko tumačenje duhovne moći koju je davao isključit će iz njegovog uma svjetlo njegove duhovne atmosfere. Ali ako njegov um nije dovoljno jak i ne može argumentima i logikom isključiti svoje duhovno iz svoje psihičke atmosfere, tada će se njegova psihička atmosfera probuditi u religioznom žarku; emocija će kontrolirati njegov um. Duhovna svjetlost koja mu je dana tumačit će se prema njegovim osjetilima, a on će utjecati na druge i sam će biti pod utjecajem religijskih senzacija i emocionalne sentimentalnosti.

Zbog razlika u atmosferi čovjeka, teško je da se dva čovjeka i njihova atmosfera međusobno miješaju, slažu ili postaju prikladni, osim ako je svaki od atmosfera jednog od muškaraca isti u naravi kao onoga drugog, osim ako se kvaliteta i snaga svake atmosfere ne prilagodi odgovarajućoj atmosferi druge. Dakle, obično se pravi kompromis između ljudi i njihove atmosfere.

Kad su dvoje zajedno u sobi i postiže se kompromis, pravi se kombinacija između njihovih atmosfera. Ulazak treće osobe kombinaciju će neminovno izmijeniti. Novi faktor uništit će kompromis i ili će bacati u nesklad atmosferu njih dvoje, ili će on uvesti element koji će ravnopravnije uravnotežiti, umiriti, povezati i postići sporazume između ljudi i atmosfere. Nakon nekog vremena stvara se nova kombinacija između trojice muškaraca i njihove atmosfere. Ulaz nakon četvrtog i petog čovjeka stvorit će promjene i razlike i nove kombinacije između atmosfere s uvođenjem svakog novog faktora. Na isti će se način izmijeniti kombinacija atmosfere koju stvara određeni broj muškaraca, a nova će se stvoriti dok svaki napusti sobu. O karakteru ove opće atmosfere odlučuje kvaliteta i snaga svake atmosfere svakog od muškaraca.

Prisutnošću jednog ili više ljudi soba i kuća stvorili su mu atmosferu koja je karakteristična za misli i želje onih koji žive ili su živjeli u njoj ili su je posjećivali. Ta atmosfera prožima sobu ili kuću dugo nakon odlaska njezinih stanara, koliko jačina njihovih misli i želja određuje; to može osjetiti ili opaziti onaj ko uđe u tu sobu ili kuću.

Svako mjesto na kojem se ljudi okupljaju ima svoju posebnu atmosferu, čija priroda ili karakter određuju misli, želje i postupci ljudi. Kazališta, prodavaonice pića i bolnice, zatvori, crkve, sudnice i sve javne ili privatne ustanove imaju svojstvenu atmosferu koju svi mogu osjetiti. Najosjetljivije i najgušće osobe nisu imune od djelovanja ovih atmosfera, ali osjetit će ih ili oštrije percipirati oni čija su osjetila najosjetljivija i budna.

Selo, grad, veliki grad ima svoju osebujnu atmosferu. Ljudi koji opažaju ili osjećaju njegov karakter drže se podalje od njega ili odlaze na to mjesto jer atmosfere tog mjesta proizvode svoj utjecaj na atmosferu ljudi. Jedno će biti impresionirana razlikom između bojnog polja, terena s loptom, staze za trke, terena za sastanke u kampu ili groblja. Njegovi su dojmovi nastali vlastitim dojmovima različitih atmosfera.

Mjesta koja posjećuju ljudi nisu jedina mjesta koja imaju karakterističnu atmosferu. Lokaliteti u kojima se čovjekovo stopalo rijetko ticalo imaju svaki svoj osebujni ugođaj. Onaj koji je putovao kroz velike šume, preko širokih ravnica, preko sušnih pustinja, uz oblake koji probijaju planine ili se spustio u rudnike, ušao u pećine ili pretražio udubljenja zemlje, znat će da je svaki takav lokalitet prožet i ima oko sebe utjecaj čija je priroda nemjerljiva. Taj se utjecaj iz atmosfere lokaliteta prenosi u čovjekovu atmosferu.

Svaki narod ili država ima svoju atmosferu koja se razlikuje od atmosfere drugih naroda i država. Nijemac, Francuz, Englez, Hindoo, Kinaman ili Arapin razlikuje se od ostalih. Kad čovjek jedne nacionalnosti pređe u drugu zemlju, sa sobom nosi atmosferu svojstvenu zemlji u kojoj je rođen i uzgojen. Njegov će ozračje ljudi nacije osjetiti kao različito od vlastitog. Ova izrazita razlika nastaje zbog atmosfere njegove zemlje, koja ga karakterizira jer na njegovu nacionalnu atmosferu utječe individualnost.

Duh nacije manifestira se kroz atmosferu. Taj nacionalni duh ili atmosfera impresionira nerođeno dijete, a nakon rođenja atmosfera njegove zemlje impresionira i djeluje na dijete i mladost i očituje se u njemu kao navike, običaji i predrasude, u skladu s njegovom stanicom u životu i načinu uzgoja. Dijete preuzima nacionalnu atmosferu i usadilo se u svoje osobne atmosfere. To graviranje ili cijepljenje ili bojanje nacionalnog u svaku pojedinačnu atmosferu očituje se kao "patriotizam", a može se vidjeti i u onome što se naziva nacionalnim navikama i sklonostima, koje čak, a često to mogu utjecati i na njegov način razmišljanja.

Atmosfera zemlje utječe na one koji su rođeni u njoj i one koji u njoj žive. U skladu sa snagom i snagom svoje duhovne, mentalne i psihičke i fizičke atmosfere, čovjek će utjecati na atmosferu zemlje u kojoj živi. Privlačit će ga ili odbijati atmosfere neke zemlje, prema odnosu koji postoji između njegovih vlastitih atmosfera i prema prirodi ili motivima koji vladaju njima.

Um se obično utjelovljuje u naciji čija je atmosfera najprikladnija za vlastitu. Ali često se događa da se um utjelovljuje tamo gdje je nacionalna atmosfera posve drugačija od vlastite. To je zbog karmičkih uzroka koji mogu biti složene prirode. Ali onaj tko se utjelovio vrlo je vjerojatno da će napustiti zemlju i izabrati drugu koja će biti ugodnija njegovoj vladajućoj atmosferi.

Čovjek može naučiti mnogo od prirode svake svoje atmosfere primjećujući kako iu kojem dijelu svog sastava utječu određeni ljudi koje susreće i kako njegova djela i riječi i prisutnost utječu na druge. To ne bi smio raditi iz prazne znatiželje niti iz ljubavi prema eksperimentu, ali kako bi naučio kako u svom radu na svijetu najbolje koristiti svijetu. Ne bi trebao druge stavljati na nikakve "testove", niti pokušavati otkriti ono što bi sakrili u njegovoj obavijesti. Ako bilo kojim takvim motivima pokuša utjecati na druge i njihovu atmosferu, neće napredovati daleko u svojim studijama, već će zamagliti i zbuniti svoju mentalnu atmosferu, a ono što je možda pokušao na njima reagirat će, uzbuditi i utjecati na njega vlastitu psihičku atmosferu.

Onaj koji je podložan utjecajima i nije u mogućnosti kontrolirati ih, treba se držati podalje od velike gužve gdje prevladava uzbuđenje i treba izbjegavati mafiju, jer atmosfera rulje prožeta je strašću i željom, što će pobuditi ove sile u njegovoj psihičkoj atmosferi i može ga natjerati da počini radnje za kojima bi požalio u trezvenim trenucima, ili atmosfera rulje može nanijeti ozljedu jer ne popušta i djeluje u skladu s impulsima kojima rulja kontrolira.

Cilj proučavanja atmosfere trebao bi biti da čovjek upozna vlastito znanje i da on može dovesti svoje atmosfere u njihove međusobne pravilne odnose; da može znati razliku između nižih i viših; da može poboljšati niže od višeg; i da se svaki u svom svijetu učini savršenim.

Da bi čovjek imao ravnomjeran razvoj i ravnomjeran napredak, svaka njegova atmosfera mora djelovati i svi zajedno raditi na obostrano dobro. Utjelovljeni um trebao bi biti svjestan svake atmosfere i inteligentno raditi u njima i kroz njih. Da biste to učinili, potrebno je djelovati. Na fizičku atmosferu utječe fizičko djelovanje, psihička atmosfera želja, mentalna atmosfera mislima, a duhovna atmosfera vjera u ono što netko zna.

Da bi se nečije atmosfere sve dovele u međusobni odnos, treba imati uzastopno ili istovremeno djelovanje u svakoj. Trebalo bi djelovati ono što će probuditi svaku atmosferu i izazvati znanje ili svjetlost koja se odnosi na sve. Tjelesni govor ili izgovorene riječi djelovat će na fizičku atmosferu, želja će djelovati riječima i aktivirati psihičku atmosferu, misao će uputiti želju i pokrenuti u djelo mentalno ozračje, a vjera u znanje svih će se odnositi duhovno na druge atmosfere.

Stoga se može izgovarati njegova izgovorena riječ, ozbiljno želeći to znati, razmišljanjem o značenju i dubokom vjerom u prisutnosti duhovnog jastva kojega se poziva.

Poput niti koja prolazi kroz svaku atmosferu i povezuje se s fizičkim čovjekom, postoji i ona koja se odnosi jedno s drugim i pomoću čega um u svom fizičkom tijelu može postati svjestan svake svoje atmosfere i prilagoditi se svom pravilan odnos prema svakoj atmosferi. Ovo nije nesigurna stvar; to je istina. Um u fizičkom tijelu nalazi se na jednom kraju niti; temeljni pojedinac "ja jesam" je na drugom kraju. Utjelovljenom umu čini se da nema drugog kraja osim onoga na kojem se nalazi; ili pak, ako misli da postoji duhovni kraj, ne uzima u obzir kako taj cilj treba postići. Kraj koji je u fizičkom može doći do duhovnog kraja. Način da se to postigne i sjedini ciljeve je pomoću misli. Misao nije put, ali misao čini ili priprema put. Put je nit. Misao putuje ovom nitom i otkriva je i nadahnjuje. Sama nit je ona koja je svjesna kroz sve atmosfere. Razmišljanje o tome je početak; biti svjestan je otvaranje puta. Nastavljajući razmišljati o tome i proširujući svjesni princip, utjelovljeni um postaje svjestan sebe i svjestan svog višeg jastva na drugom kraju svjesnog principa, a tijekom daljnjih napora ciljevi će postati jedno.