Zaklada Word
Podijelite ovu stranicu



Jedno, dva, trokatna ogledala su simboli fizičkog, astralnog i mentalnog svjetala zrcala; kristalni globus, duhovnog zrcala.

Duhovno ogledalo je svijet stvaranja. Mentalni svijet, svijet emanacije od stvaranja; psihički svijet zrcali se odraz emanacije i refleksija samog sebe; fizički svijet je odraz refleksije.

- Zodijak.

THE

RIJEČ

Vol 9 LIPANJ 1909 Ne 3

Autorska prava 1909. HW PERCIVAL

OGLEDALA

II

Osnove psihičkog ili astralnog zrcala su želja i oblik s takvim svjetlom iz uma koje je povezano sa željom i oblikom. Materijal od kojeg se sastoji psihičko ogledalo je astral. To je vidljivo u njihovom vlastitom svijetu podupiranjem ili nametanjem želja, slično kao što je postavljanje ogledala.

Kao što je fizičko ogledalo sastavljeno od materijala fizičkog svijeta, tako je i psihičko ogledalo sastavljeno od astralne materije astralnog svijeta, a kao što je fizički svijet sam po sebi ogledalo, tako je i astralni svijet sam ogledalo. Ono što nazivamo svjetlošću sunca je ono što fizički svijet čini vidljivim. Svjetlost iz vatre želje je ono što čini astralni svijet vidljivim. Materija fizičkog svijeta sekundarno je oblikovana u različitu formu, dok je materija astralnog svijeta prvenstveno dana oblik; misli se ono što daje obliku i uzrokuje da se slika. Svijet želja ogledalo je i odražava misao. Misli koje se odražavaju u astralnom svijetu poprimaju oblike karakteristične za taj svijet. Ono što je rečeno o refleksiji u fizičkom svijetu odnosi se na psihička zrcala u astralnom svijetu, ali s tom razlikom: odraz refleksije bit će iste boje i oblika kao i prvi odraz, ali odražena slika slike koja se odražava u astralni svijet bit će više poput sjene nego onoga što je u fizičkom svijetu odraz. To je sjena, ne s golim obrisima, kao sjena, već s karakterističnim osobinama i incidentima onoga što se odražava.

Astralni ili psihički svijet se u tom pogledu nadalje razlikuje od fizičkog svijeta kao ogledalo; da će se fizičko ogledalo samo odražavati sve dok su slika i svjetlost prisutni, psihički ili astralni svijet će zadržati sliku koja se u nju najprije reflektira mišlju, a odraz te slike će se zadržati kao odraz sjene na psihičkom zrcalu koje to odražava, nakon što je uklonjena prva slika. Postoje i druge razlike. Odražaji živih objekata u fizičkom svijetu prate točno kretanja odraženih objekata i kreću se samo dok se ti predmeti kreću, ali odraz misli kao forme želja u psihičkom ili astralnom svijetu nastavlja se kretati i nakon što misao ima bili su impresionirani, ali više nisu aktivni i, premda drže isti oblik, kretanje forme varira ovisno o jačini želje. Nadalje, u fizičkom svijetu odraz refleksije prestaje kada se prvi objekt prestane odražavati, ali u ogledalima psihičkog svijeta sjene refleksije misli odražene u astralnom svijetu nastavljaju se i nakon što je prvi odraz možda prestao ili su uklonjeni i razlikuju se od prvog odraznog u ovome: da je odraz misli animiran i mijenja njegove pokrete, ali sjene refleksije slike zadržavaju oblik i automatski izvode pokrete napravljene dok je slika ostala i ogledalo se na njemu.

Dvije ideje koje su ključne za ogledala i odraz su vremena i prostora. To su u psihičkom svijetu cijenjene drugačije nego što se doživljavaju u fizičkom svijetu. U fizičkom svijetu vrijeme se mjeri svjetlosnim i tamnim periodima određenim prisutnošću i odsutnošću sunčeve svjetlosti. U refleksijama astralnog svijeta vrijeme se mjeri svjetlošću i sjenom, koje su određene povećanjem ili smanjenjem jačine vatre želje.

U fizičkom svijetu naša je predodžba o prostoru udaljenosti i, prema našem osjećaju vida, objekti se pojavljuju u veličini proporcionalnoj njihovoj udaljenosti. Ideja prostora ne izostaje iz psihičkog ili astralnog svijeta i njegovih refleksija, ali prostor se ne cijeni kao udaljenost. Prema našim predodžbama, može se izraziti riječima poput ravnine, područja ili sloja. Svaka slika ili odraz u fizičkom svijetu se vidi dok objekt ostaje unutar gledanja udaljenosti. Predmeti i njihova refleksija u astralnom svijetu mogu se vidjeti ako je promatrač u ravnini na kojoj su ti predmeti ili njihovi odraz. Naši pojmovi udaljenosti i njegovo mjerenje stopama ili miljama ne bi se trebali primjenjivati ​​na psihički ili astralni svijet. Astralni svijet je rangiran prema ravninama, kraljevstvima ili slojevima, i sve slike ili odraz koji postoje u bilo kojoj ravnini ili se odražavaju na njoj mogu se vidjeti bez obzira na udaljenost. Za ilustraciju: slika ili odraz u jednoj ravnini može ležati jedan pored drugog u ravnini iznad ili ispod nje, ali svaka od njih ne bi bila svjesna prisutnosti druge sve dok su ostale u različitom sloju. Da bi promatrač postao svjestan ili vidio objekt ili odraz, bilo bi potrebno da uđe ili dosegne njegovu određenu ravninu. U fizičkom svijetu naša ideja odlaska do objekta je skraćivanjem ili uklanjanjem udaljenosti, što je kretanjem. Nije tako u astralnom svijetu. Čovjek prolazi od ravnine do razine psihičkog svijeta po načelu želje i tamo vidi slike ili odraz dok podiže ili snižava želju; hoće li prema prirodi svoje želje vidjeti predmete, slike i refleksije na bilo kojoj ravnini astralnog svijeta.

Psihički ili astralni svijet je zrcalo s dva lica. Svako lice zrcala ima mnogo ocjena ili ravnina. Astralni svijet kao ogledalo odražava misli mentalnog svijeta i stvari fizičkog svijeta. Postoje brojni međuprostori između odraza slike i refleksija refleksija, od ravnine do ravnine te između gornje i donje strane psihičkog ili astralnog zrcala. Potrebna je neka diskriminacija da bi se razlikovala refleksija i objekt koji se odražava i refleksije refleksija u zrcalima fizičkog svijeta. Potrebno je još više diskriminacije da biste znali razlikovati slike, njihove refleksije i sjenila od zrcala u astralnom svijetu, i biti u stanju znati koja je od planeta ta koja osoba vidi.

Namjena psihičkih zrcala je u principu ista kao i kod fizičkih zrcala; ali dok fizička zrcala okreću ili odbacuju slike fizičkih objekata u fizičkom svijetu, psihička zrcala nas drže i vraćaju nam djela i želje astralnog svijeta. Možemo sakriti želju koja potiče akciju u fizičkom svijetu, ali djelovanje kao i kako proizlazi iz predmeta želje vidi se i odražava u ogledalima psihičkog svijeta. Psihička zrcala na njihovim različitim ravninama astralnog svijeta zadržavaju ili nam bacaju slike želje ili refleksije dok ih izrađujemo ili ih odražavaju u psihičkim ogledalima različitih planeta astralnog svijeta. Ta se razmišljanja bacaju natrag ili pretapaju u fizički svijet i izazivaju impuls za akciju u fizičkom svijetu. Ovaj impuls za akciju izaziva uvjete koji donose tugu ili radost, patnju ili sreću. Ne znajući za vezu između onoga što se događa i njegovog uzroka, nismo u stanju vidjeti uzrok stanja ili pojave i nećemo ga vidjeti ako ne koristimo sadašnju pojavu kao odraz da bismo pratili događaj do njegovog uzroka.

Mentalni svijet može se uspoređivati ​​s ogledalom. Ono se razlikuje od fizičkog i psihičkog svijeta u odnosu na odraz u ovom posebnom: po tome što fizički i psihički svjetovi djeluju refleksijom, mentalni svijet djeluje kao ogledalo emanacijom, prijenosom, refrakcijom i refleksijom. Odnosno, ne reproducira slike i odraz slika, već emitira, prenosi, refraktira i odražava se prema ogledalima astralnog svijeta. Slike u mentalnom svijetu su misli. Oni su sami po sebi ogledala. Materijal od kojeg su sastavljena ogledala misli je životna materija. Misli zrcala nastaju kada um iz duhovnog svijeta udahne ili stupi u kontakt sa životnim svijetom koji je na ravni mentalnog svijeta. Zrcala misli bacaju svoju emanaciju i refrakciju u astralni svijet, a oni se zatim reproduciraju u fizički oblik unutar i odražavaju u fizičkom svijetu.

Misli zrcala nastaju tako djelovanjem uma na životnu materiju kako to naznačuju i prema idejama u duhovnom svijetu. Za mentalni svijet se može reći da je zrcalo koje oslikava duhovni svijet, a koji izlazi i prelazi u astralni, a odatle u fizički svijet.

Ogledala mentalnog svijeta mogu se široko podijeliti u dvije klase: one koje su uključene i reflektirane od strane psihičkih zrcala kao fizičkih refleksija u fizičkom svijetu, i one koje se razvijaju refleksijom od fizičkog preko psihičkog težnjom prema duhovni svijet. Čovjek pomoću ogledala misli potiče astralna ili zrcala na želju na djelovanje i promišljanje u fizički svijet. Zrcala želja i njihovi odraz kao fizičko djelovanje uzrokovani su držanjem zrcala misli u umu; kako se ogledalo misli i dalje odražava u zrcalu želja, želje se potiču i jačaju; ta zrcala želja stvaraju fizičku akciju u fizičkom svijetu. Čovjek je u moći da odabere koja će se ogledala misli koristiti za poticanje zrcala želja na fizičko djelovanje. Prema ogledalu koji se drži u njegovom umu hoće li djelovati na određenoj ravnini zrcala astralnog svijeta i pokrenuti akciju u fizičkom svijetu. Zrcalo misli u mentalnom svijetu djeluje na ogledala psihičkog svijeta kao što gori čaša na fizičku materiju u fizičkom svijetu. Čaša koja gori, sakuplja i fokusira sunčeve zrake u određenoj točki na fizičku materiju i koncentriranjem zraka vatra se postavlja na fizičku materiju ako je zapaljiva; tako držeći ogledalo mentalnog svijeta, ogledalo zapaljuje sliku na ravnini želje u astralnom svijetu i tako donosi radnje u fizičkom svijetu.

Sve što je običan čovjek u stanju učiniti, obično je držati u svom misaonom zrcalu; ne može ga napraviti. Običan čovjek ne može proizvesti misao u skladu s idejom duhovnog svijeta. Tek nakon dugih i opetovanih napora on je u stanju proizvesti ogledalo. On to uči tako što drži u mislima već nastala zrcala. Kao što čovjek bira svoje misli, tako će naučiti i razmišljati. Dok odabire svoje misli i ovjekovječuje ili mijenja svoje želje i svoja razmišljanja u fizičkom svijetu, on stvara okruženja u kojima živi i uvjete u kojima je okružen.

O duhovnom svijetu se može govoriti kao o jednom, velikom, cjelovitom, univerzalnom zrcalu. Kao ogledalo može se usporediti s jednom, beskonačnom atmosferom. Materijal od kojeg je sastavljena je primarna dah-materija, a to je svjetlost. U duhovnom svijetu, koji se smatra ogledalom, sadržan je ideja i plan svega što bi se trebalo očitovati u bilo kojem od tri zrcalna svijeta. Ogledala duhovnog svijeta su ogledala. Ta ogledala mogu biti simbolizirana kristalnim sferama. Kristalna sfera prikazuje sve stvari sa svake strane, bez da ima podlogu ili oblogu materije koja se razlikuje od kristala, kroz koju svjetlost svijetli.

Ogledala duhovnog svijeta koja simboliziraju kristalne sfere po ideji su slična univerzalnom, jednom zrcalu koji je duhovni svijet. Svako ogledalo uma ima u sebi sve što je u zrcalu duhovnog svijeta. Ono što se nalazi u zrcalu duhovnog svijeta kao beskonačna atmosfera, nije proizvedeno niti odraženo u njemu iz nekog drugog izvora. Sve što se nalazi u atmosferi zrcala duhovnog svijeta samo po sebi postoji, postoji ili nastaje sam po sebi ili iz sebe unutar atmosfere duhovnog zrcala. Plan postojanja u ovoj univerzalnoj duhovnoj atmosferi ili ogledalu također je u svakom pojedinom zrcalu uma unutar univerzalnog zrcala uma. Duhovni svijet je svijet ideja, svijet stvaranja, iz kojeg se pojavljuju sve niži svjetovi i u koji i kroz koji su niži svjetovi uključeni i djelovali te se razvijaju postojeće ideje bića.

Ogledala duhovnog svijeta razlikuju se od ostalih zrcala po tome što stvaraju za ostale svjetove ono što će stvoriti mentalna ili misaona zrcala ili kao psihička i fizička zrcala.

Ogledalo duhovnog svijeta odražava se od, prema, u, kroz ili kroz sebe. Kad se odražava od sebe, ono svijetli, a to sjaj ulazi u mentalni svijet tako što ga misaone ogledalo prenosi, emanira ili prebija. Ovo zrcalo misli može se okrenuti i reflektirati u svijet želja pomoću uma ili misli čovjeka i kasnije će se ta misao pojaviti kao čin ili oblik u fizičkom umu. Kad se ogledalo uma reflektira na sebe, on vidi univerzalni um. Kad se odražava u sebi, vidi sebe u svim stvarima i svim stvarima u sebi. Kad se odražava sam po sebi, vidi sebe samog i ništa drugo osim sebe. Kad se kroz sebe reflektira, vidi ono što je u njoj neminovno, ali koje ipak nadilazi svaku postojeću stvar u svim svjetovima očitovanja i u samom duhovnom svijetu; ona sebe poznaje kao trajnu, nepromjenjivu i jedinstvenu stvarnost, postojanu kroz sva vremena, prostor i biće, i kao onu o kojoj sve to svojim kvalitetama, svojstvima, karakteristikama ili razlikama ovisi o svojim državama i biću.

Da je postojanje duhovnog svijeta zrcalo, samosvjetlucajuće i reflektirajuće, ono što omogućava da se u zrcalu duhovnog svijeta sve stvari spoznaju, a svako pojedinačno ogledalo uma da spozna sebe i da se reflektira od, dalje, u , po sebi ili kroz sebe je Svijest. Prisutnost Svijesti u beskonačnom univerzalnom umu čini sve stvari vidljivim, reflektivnim i poznatim od strane pojedinačnih umova.

Po prisutnosti Svijesti u Univerzalnom Umu, bilo koji od svjetova može biti poznat. Prisutnošću Svijesti pojedinačni um može spoznati sebe kao sebe. Po svijesti um može vidjeti sebe u svim stvarima ili svim stvarima u sebi prema načinu na koji se to odražava kao ogledalo uma. Po svjesnosti ogledalo uma kao inteligentnog bića može, odražavajući na Svijest, kroz sebe, postati jedno s Apsolutnom Sviješću.

Površina zemlje može se usporediti sa fizičkim zrcalom. Sve stvari koje se nalaze na njegovoj površini su odraz koji se kreću po njenoj površini. Zrak se može usporediti sa svijetom misli kao ogledalo koje propušta, zrači i refraktira svjetlost koja zrači kroz njega. Svjetlost koja zrači zrakom i za koju se može reći da postoji sa svih strana zemlje, može se uporediti s ogledalom duhovnog svijeta. Ne postoji prikladna korespondencija za astralni svijet zrcala.

Čovjek stoji u svemu tome, a čovjek je ogledalo svega toga. On nije samo jednopovršno, dvopovršinsko i prizmatično ogledalo, već je i kao prozirno, prozirno i kristalno ogledalo, od, nadalje, u ili kroz koje se može vidjeti svaka zasebna stvar, po kojoj mnogi stvari se mogu vidjeti odjednom ili se sve zajedno sažima u njihovoj cjelini.

Utjelovljeni um je ogledalo kojim se isijavaju, prenose ili prelažu misli koje potječu iz čovjekova duhovnog svijeta; utjelovljenim umom baca na svoju želju-ogledala slike koje uzrokuju da njegove želje budu aktivne, umirjene ili promijenjene. Ovim ogledalom čovjek razmatra, bira i odlučuje koje će se slike odražavati na njegovim zrcalima želja i koje će ih uzrokovati da se odražavaju kroz fizičko tijelo ili ogledalo, tako da postaju akcije. Tako stvara okolnosti i uvjete koji ga okružuju. Iznad i oko utjelovljenog ogledala misli stvarni je čovjek sam koji je duhovno ogledalo uma koje odražava svemir.

Kad utjelovljeni um o kojem smo govorili kao mentalno zrcalo primi božansko svjetlo i počne razmišljati o onome što je zamislio, njegove misli se prelamaju i prenose i donose u svijet želja i tamo odražavaju želje astralne svijet nakon kojeg se pojavljuju ili su uzrokovani da se pojave u fizičkom svijetu. U prijenosu misli, mentalno zrcalo može biti nesavršeno, ogledalo zamagljeno ili nečisto i tako bi prijenos bio izobličen i odraz pretjeran. Ali čista ili nečista, ogledala i mentalna želja su ona pomoću kojih sve stvari na svijetu nastaju.

Kamo god čovjek krene, tamo projicira ili razmišlja o sebi, slike koje mu prolaze kroz um. Tako su izgrađeni zaseoci, sela ili velike vlade, sve arhitektonske građevine, skulpture, slike, glazba, svi dizajni, odjeća, tapiserije, kuće, hramovi i kolibe, dnevni listovi, časopisi ili knjige, legende, mitovi i religije, sve je to što u ovaj svijet stavlja dokaze pomoću ogledala čovjeka one stvari koje postoje kao slike ili ideali u njegovom umu.