Zaklada Word

THE

RIJEČ

Vol 13 TRAVANJ, 1911. Ne 1

Autorska prava, 1911, HW PERCIVAL.

Sjene.

KAKO je tajanstvena i uobičajena stvar stvar sjene. Sjene nas zbunjuju kao novorođenčad u našim ranim iskustvima na ovom svijetu; sjene nas prate u našim šetnjama kroz život; a sjene su prisutne kad odlazimo s ovog svijeta. Naše iskustvo sa sjenama počinje ubrzo nakon što smo ušli u svjetsku atmosferu i vidjeli zemlju. Iako se ubrzo uspijevamo uvjeriti da znamo što su sjene, ipak nas je malo njih dovoljno pomno ispitalo.

Kao dojenčad ležali smo u svojim krevetićima i promatrali i pitali se u sjeni koje su osobe koje se kreću po sobi bacale na strop ili zid. Te sjene bile su čudne i tajanstvene, sve dok nismo riješili problem našim dojenačkim umovima otkrivši da kretanje sjene ovisi o kretanju osobe čiji su obris i sjenka ili o kretanju svjetlosti koje je učinilo vidljivom. Ipak je bilo potrebno promatranje i promišljanje da bi se otkrilo da je najveća sjena kad je najbliža svjetlu i najudaljenija od zida, te da je najmanja i najmanje gipka kada je najudaljenija od svjetlosti i najbliža zidu. Kasnije su nas kao djecu zabavljali zečevi, guske, koze i druge sjene koje je neki prijatelj proizveo vještim manipuliranjem rukama. Kako smo postali stariji, više nas nije zabavljala takva igra sjene. Sjene su još uvijek čudne, a misterije koje ih okružuju ostat će dok ne upoznamo različite vrste sjene; što su sjene i čemu služe.

Lekcije iz sjene iz djetinjstva uče nas dvaju zakona sjene. Kretanje i mijenjanje sjenki na njihovom polju razlikuju se u skladu sa svjetlošću kojom se vide i s objektima čiji su obrisi i sjene. Sjene su velike ili male jer su one koje ih bacaju daleko od ili blizu polja na kojem se opažaju sjene.

Možda smo sada zaboravili te činjenice, kao što zaboravimo mnoge važne lekcije iz djetinjstva; ali, ako su tada bili naučeni, njihova će se važnost i istina svidjeti nama u kasnijim danima, kada ćemo znati da su se naše sjene promijenile.

Trenutno možemo reći da su četiri faktora potrebna za lijevanje sjene: Prvo, predmet ili stvar koja stoji u njemu; drugo, svjetlost, koja čini vidljivim; treće, sjena; i četvrto, polje ili zaslon na kojem se vidi sjena. To se čini dovoljno jednostavno. Kad nam kažu da je sjena samo obris na površini bilo kojeg neprozirnog predmeta koji presijeca zrake svjetlosti koje padaju na tu površinu, objašnjenje se čini tako jednostavnim i lako razumljivim da čini daljnje istraživanje nepotrebnim. Ali takva objašnjenja, iako su istinita, ne zadovoljavaju u potpunosti osjetila niti razumijevanje. Sjena ima određene fizičke karakteristike. Sjena je više od pukog obrisa predmeta koji presijeca svjetlost. Proizvodi određene učinke na osjetila i čudno utječe na um.

Sva tijela koja se nazivaju neprozirna uzrokovat će bacanje sjene kad stoje pred izvorom iz kojeg dolazi svjetlost; ali priroda sjene i učinci koje ona proizvodi razlikuju se ovisno o svjetlu koje projicira sjenu. Sjene bačene sunčevom svjetlošću i njihovi učinci različiti su od sjene uzrokovane mjesečevom svjetlošću. Svjetlost zvijezda proizvodi drugačiji učinak. Sjene koje bacaju svjetiljka, plin, električno svjetlo ili bilo koji drugi umjetni izvor razlikuju se po njihovoj prirodi, mada jedina razlika koja se pojavljuje na vidiku je veća ili manja različitost obrisa predmeta na površini na kojoj se nalazi baca se sjena.

Nijedan fizički objekt nije neproziran u smislu da je neprobojan ili presreće svu svjetlost. Svako fizičko tijelo presreće ili odsječe neke zrake svjetlosti i prenosi ili je prozirno na druge zrake.

Sjena nije samo odsutnost svjetlosti u obrisu predmeta koji ga presreće. Sjena je stvar sama po sebi. Sjena je nešto više od siluete. Sjena je više od nedostatka svjetlosti. Sjena je projekcija objekta u kombinaciji sa svjetlošću kojom se projicira. Sjena je projekcija kopije, kontra, dvostrukog ili duha projiciranog objekta. Za stvaranje sjene potreban je peti faktor. Peti faktor je nijansa.

Kad pogledamo sjenu vidimo obrise projiciranog predmeta, na površini koja presijeca sjenu. Ali hladu ne vidimo. Stvarna nijansa i stvarna sjena nisu puki obrisi. Sjena je projekcija sjene unutrašnjosti kao i obrisa tijela. Unutrašnjost tijela se ne može vidjeti, jer oko nije osjetljivo na zrake svjetlosti koje dolaze sa unutrašnjošću tijela i projiciraju njegovu hladovinu. Sva nijansa ili sjenka koja se može opaziti okom samo je obris svjetla, na koje je oko osjetno. Ali ako bi vid bio uvježban, vidovnjak bi mogao uočiti unutrašnjost tijela u svim njegovim dijelovima pomoću svoje sjene, jer svjetlost koja prolazi kroz tijelo impresionira i nosi suptilnu kopiju dijelova tijela kroz koje prolazi prolazi. Fizička površina na kojoj se vidi sjena, to jest koja uzrokuje vidljivost obrisa svjetlosti u obliku tijela, utisnula je na nju kopiju sjene, a na nju utječe sjena prema stupanj koji zadržava dojam dugo nakon uklanjanja tijela ili svjetlosti koji ga bacaju.

Ako bi površina tanjura bila osjetljiva na svjetlosne zrake koje prolaze kroz tijela koja se nazivaju neprozirna i koja bacaju sjenu, ta bi površina zadržala dojam ili sjenu, a onaj koji ima istreniran vid mogao bi vidjeti ne samo obris slike, ali da opišem i analiziramo unutrašnjost originala te sjene. Bilo bi moguće dijagnosticirati stanje živog tijela u trenutku pojavljivanja sjene i predvidjeti buduća stanja bolesti ili zdravlja u skladu s dijagnozom. Ali nijedna ploča ili površina ne zadržavaju dojam sjene kao što se to vidi običnim fizičkim vidom. Ono što se s fizičkog stanovišta naziva sjenom, daje određene efekte, ali oni se ne vide.

(Nastavit će se.)