THE

RIJEČ

NADA I STRAH

Nada se odmarala pred nebeskim kapijama i gledala u vijeća bogova.

"Uđi, čudesno biće!" povikao je nebeski domaćin i rekao nam tko ste i što biste od nas. "

Nada ušla. Zrak ju je oduševio lakoćom i radošću prije nepoznatih na Nebu. U njoj je ljepota zavijala, slava je podigla svoju krunu, snaga je nudila žezlo, a prikazi svega što se želi poželjeti otvorili su se pogledom besmrtnog gomile. Vrhunsko svjetlo izdano iz očiju Nade. Udahnula je rijedak miris nad svima. Njezine su geste podizale plimu života u radosnom ritmu i ocrtavale bezbroj oblika ljepote. Njezin je glas stezao živce, izoštravao osjetila, srce puštalo na otkucaje, davalo novu snagu riječima i bila je slađa glazba od one nebeskih zbora.

„Ja sam, Nadu, rodila i nazvala Misao, tvoj otac, i njegovala ga je želja, kraljica podzemlja i vladar srednjih krajeva svemira. No, premda me je na taj način pozvao naš besmrtni roditelj, ja sam nepostojeći, bez roditelja i vječan kao veliki otac svih.

“Šapnuo sam Stvoritelju kada je svemir začet, i on me udahnuo u svoje biće. Prilikom inkubacije univerzalnog jajeta, oduševio sam klicu i probudio njezine potencijalne energije za život. Za vrijeme trudnoće i oblikovanja svjetova, pjevao sam mjere života i prisustvovao oblikovanju njihovih hodova u forme. U moduliranim tonovima prirode pjevao sam imena njihovog Gospodara pri rođenju bića, ali oni me nisu čuli. Hodao sam s djecom zemlje i u peanima radosti izgovarao sam čuda i slave Misli, njihovog stvoritelja, ali oni ga nisu poznavali. Pokazao sam svijetlu stazu do neba i tresnuo ritam puta, ali njihove oči ne mogu vidjeti moje svjetlo, njihove uši nisu usklađene s mojim glasom, i osim ako se besmrtne vatre ne spuste na njih da zapale gorivo koje ću dati, njihove srca će biti prazni oltari, bit ću nepoznat i neopažen od njih, i prijeći će u onu bezobličnost iz koje su pozvani, a da ne ostvare ono za što ih je Misao odredila.

"Oni koji me promatraju nikad nisam posve zaboravljen. O, sinovi nebeski, gle, sve! Sa mnom se možete uzdići izvan svodova vaše nebeske sfere, u veličanstvene i neistražene visine još uvijek neistražene. Ali nemojte se zavarati u meni, inače ćete izgubiti poniznost, očaj i možda ćete pasti u najniže sudove Pakla. Pa ipak, u paklu, na nebu ili šire, bit ću s tobom ako hoćeš.

„U očitovanim svjetovima moja je misija potaknuti sva bića na neostvarene. Ja sam smrtna, ali moji će oblici umrijeti i pojavit ću se u stalno promjenjivim oblicima dok se ne pokrene ljudski rod. U nižim očitovanim svjetovima zvat će me mnogim imenima, ali malo tko će me znati kao što jesam. Jednostavni će me pohvaliti kao svoju zaljubljenu zvijezdu i voditi će me svjetlost. Učeni će me izgovoriti iluzijom i osuditi me na odricanje. Ostat ću nepoznat u donjim svjetovima onome koji u meni nije pronašao ono najnevjerojatnije. "

Nakon što se obraćala oduševljenim bogovima, Hope je zastala. I oni su, ne sluteći njezine zavjete, nastali kao jedno.

"Dođite, najpoželjnija bića", svaki je povikao, "Ja vas tvrdim kao svoju."

"Čekaj", rekla je Hope. “O, sinovi Stvoritelja! nasljednici neba! onaj koji me traži samo za sebe najmanje me poznaje onakvu kakva jesam. Nemojte prenagliti. Neka vas u izboru vodi Razum, arbitar bogova. Razum me tjera da kažem: 'Gledaj me kakav jesam. Nemojte me zamijeniti s oblicima u kojima živim. Inače sam ti osuđen da lutam gore-dolje svjetovima, a ti ćeš biti osuđen da me slijediš i hodaš zemljom u radosti i tuzi u iskustvu koje se uvijek ponavlja dok me ne pronađeš u čistoći svjetla i ne vratiš se, otkupljen sa mnom u raj.'

„Govorim o znanju, blagoslovu, besmrtnosti, žrtvi, pravednosti. Ali malo će onih koji će čuti moj glas shvatiti. Oni će me umjesto toga prevesti na jezik njihova srca i u meni će tražiti oblike svjetskog bogatstva, sreće, slave, ljubavi, moći. Ipak, za ono što traže ja ih pozivam; tako da će dobiti ovo i ne naći ono što traže, ikada će se boriti. Kad ne uspiju ili se čini da su opet postigli neuspjeh, govorit ću, a oni će poslušati moj glas i započeti ponovno pretraživanje. I uvijek će tražiti i težiti dok me ne potraži, a ne za nagradu.

"Budite mudri, besmrtni! Pazi na razlog, ili ćeš mi dočarati moju sestru blizance, Strah, kao da ti je još nepoznata. U njezinoj strašnoj prisutnosti postoji snaga da isprazni svoja srca dok me ona skriva od tvog pogleda.

"Ja sam se izjasnio. Negujte me. Nemoj me zaboraviti. Evo me. Uzmi me kako hoćeš. "

Želja se probudila u bogovima. Svaka je u Hopea vidjela ništa, ali predmet njegove probuđene želje. Gluhi i razumni, očarani nagradom u pogledu, napredovali su i burnim glasom rekli:

"Vodim te Nada. Zauvijek si moj. "

Svakim žarom svaki se odvažno privukao Hope k sebi. Ali čak i dok mu se činilo da je osvojio svoju nagradu, Hope je pobjegla. S Nebom se ugasila svjetlost Neba.

Dok su bogovi žurno slijedili Hope, grozna sjena pala je preko Nebeskih vrata.

"Prestani, lažno Prisutnost", rekli su. "Tražimo Nadu, a ne bezobličnu Sjenku."

U šupljem dahu Sjena je šapnula:

"Ja sam strah."

Tišina Smrti smirila se na svima iznutra. Prostor je drhtao dok je šapat strašnog imena ponovno odjeknuo svjetovima. U taj je šapat oplakivao jad tuge, plakao nagomilanim mukama svijeta i bolovao očajem smrtnika koji su patili od neumoljive agonije.

"Dođite", rekao je Strah, "protjerali ste Nadu i pozvali me. Čekam te ispred nebeskih vrata. Ne tražite nadu. Ona je samo prolazno svjetlo, fosforescentni sjaj. Ona ubrzava duh do iluzornih snova, a oni koji su oduševljeni njome postaju moji robovi. Nada više nema. Ostanite u svom usamljenom Nebu, bogovi, ili prođite kroz vrata i budite moji robovi, a ja ću vas voziti gore i dolje kroz svemir u besplodnoj potrazi Nade, i naći ćete je nikad više. Kad vas nazove i vi mu pružite ruku, naći ćete me umjesto nje. Evo me! Strah."

Bogovi su vidjeli Strah i drhtali su. Unutar kapije bio je prazan život. Vani je bilo sve mračno, a drhtaji drhtaja probijali su se kroz svemir. Blijeda zvijezda blistala je, a kroz mrak je zvučao slab glas Nade.

"Ne izbjegavajte Strah; ona je samo sjena. Ako naučiš od nje, ona ti ne može naškoditi. Kad prođete kroz strah i protjerate Strah, otkupit ćete sebe, našli ste me i mi ćemo se vratiti na Nebo. Slijedite me i neka vas Reason vodi. "

Čak ni Strah nije mogao suzdržati besmrtnike koji su slušali glas Nade. Rekli su:

„Bolje je lutati u nepoznatim kraljevstvima s nadom, nego biti u praznom Nebu sa strahom pred vratima. Slijedimo nadu. "

Jednom su besmrtnom domaćinom napustili Nebo. Izvan vrata, Strah ih je zgrabio i dosadio i natjerao da zaborave sve drugo nego Nadu.

Vođeni strahom i lutanjem mračnim svjetovima, besmrtnici su sišli na zemlju u ranim vremenima, zauzeli prebivalište i nestali među smrtnim ljudima. I Hope je došla s njima. Davno su zaboravili tko su i ne mogu se, osim preko Nade, sjetiti odakle su došli.

Nada leprša u srcu mladosti, koja u mladosti vidi stazu obraslu ružama. Stari i umorni pogled na Zemlju vraćaju nadu, ali dolazi strah; osjećaju težinu godina i ljubaznu Hope zatim skreće pogled prema Nebu. Ali kad s Nade pogledaju u Nebo, Strah zadržava njihov pogled, a oni ne vide onu vrata, smrt.

Vođeni strahom, besmrtnici hodaju zemljom u zaboravu, ali Nada je s njima. Jednog dana, u svjetlu koje će naći čistoća života, oni će rastjerati Strah, pronaći Nadu i spoznati sebe i Nebo.