Zaklada Word
Podijelite ovu stranicu



Kad ma prođe mahat, ma će i dalje biti ma; ali ma će se ujediniti s mahatom i biti mahat-ma.

- Zodijak.

THE

RIJEČ

Vol 10 OŽUJAK 1910 Ne 6

Autorska prava 1910. HW PERCIVAL

ADEPTI, MAJSTORI I MAHATME

(Nastavak)

Fizičko tijelo je tlo u kojem novo tijelo iz sjemena uma počinje rasti. Glava fizičkog je srce novog tijela i ono živi u cijelom fizičkom tijelu. Nije fizički; nije psihičko; to je čisti život i čista misao. Tijekom ranog razdoblja koje prati rast i razvoj ovog tijela, učenik će se susresti s gospodarima i adeptovima te vidjeti mjesta koja često posjećuju i ljude kojima vladaju; ali ono što se najviše tiče misli učenika je novi svijet koji mu se otvara.

U školi majstora učenik sada uči o stanjima nakon smrti i prije rođenja. Razumije kako nakon smrti um, koji se utjelovio, napušta tijelo zemlje, odbacuje postepeno bujne navlake svojih želja i budi se u nebeskom svijetu; kako, kako zavojnice tjelesnih želja propadaju, ekskarnirani um postaje zaboravan i nesvjestan njih. Učenik razumije nebeski svijet ljudskog uma; da su misli koje nisu bile tjelesne ili senzualne prirode održane tijekom života, misli na čovjekov nebeski svijet i čine čovjekov nebeski svijet; da su ta bića i osobe koje su bile povezane s njegovim idealima dok je čovjek bio u fizičkom tijelu, s njim u njegovom nebeskom svijetu idealno; ali samo u mjeri u kojoj su bili od ideala, a ne od tijela. Razumije da duljina razdoblja nebeskog svijeta ovisi i određuje ga opseg ideala i količina snage i misli koje je ljudima davalo dok su u fizičkom tijelu; da s visokim idealima i jakim željama za njihovim postignućem nebeski svijet traje dulje, dok je svjetliji ili plići ideal i što mu se daje manje snage, kraći je nebeski svijet. Shvaća se da se vrijeme nebeskog svijeta razlikuje od vremena u svijetu astralnih želja ili vremena fizičkog svijeta. Vrijeme nebeskog svijeta je po prirodi svojih misli. Vrijeme astralnog svijeta mjeri se promjenama želja. Dok se vrijeme u fizičkom svijetu obračunava sa kretanjem Zemlje među zvijezdama i pojavom događaja. Razumije da se nebo ekskarniranog uma na kraju i mora mu se dogoditi jer su ideali iscrpljeni i jer se tamo ne mogu oblikovati novi ideali, već su samo takvi kakvi su održani dok je čovjek bio u fizičkom tijelu , Učenik shvaća kako um napušta svoju ravninu; kako privlači stare sklonosti i želje fizičkog života koje su bile razriješene u nešto slično sjemenima; kako se te stare tendencije uvode u novi oblik dizajniran tijekom prošlog života; kako se oblik povezuje i ulazi kroz dah oblike roditelja koji će biti; kako oblik kao sjeme ulazi u matricu majke i kako to formacijsko sjeme prolazi kroz ili odrasta kroz različita kraljevstva tijekom procesa njegove gestacije; kako se nakon preuzimanja svog ljudskog oblika rađa u svijetu i kako se um utjelovljuje u taj oblik kroz dah. Sve to učenik vidi, ali ne fizičkim očima niti ikakvim vidovitim vidom. To učenik u školi majstora vidi umom, a ne svojim osjetilima. To učenik razumije jer ga vidi umom, a ne osjetilima. Vidjeti ovo vidovito bilo bi kao vidjeti ga kroz obojeno staklo.

Učenik sada shvaća da je ono što tako opaža u određenoj mjeri prošao sam prije umirovljenja iz užurbanog svijeta ljudi i jasno razumije da ono što običan čovjek doživi ili prođe tek nakon smrti, mora u budućnosti proći. dok je potpuno svjestan u svom fizičkom tijelu. Da bi postao učenikom on je prošao i iskusio svijet astralnih želja prije nego što je napustio svijet. Sada mora naučiti svjesno živjeti u čovjekovom nebeskom svijetu i raditi s njim kako bi postao gospodar. Doživjeti svijet astralnih želja ne znači da svjesno živi u astralnom svijetu, koristeći se jasnovidim ili drugim psihičkim osjetilima, na isti način kao i vješt ili njegov učenik, ali to znači da on doživljava astralni svijet svim svojim silama, kroz određena iskušenja, atrakcije, užitke, strahove, mržnje, tuge koje svi učenici u školi majstora moraju iskusiti i prevladati prije nego što mogu biti prihvaćeni i znati kako ih prihvaćaju kao učenike u školi majstora.

Dok je još bio učenik, čovjekov nebeski nebeski svijet nije jasan i različit; to može u potpunosti realizirati samo majstor. Ali učenik je obaviješten od svog učitelja o nebeskom svijetu i sposobnostima koje mora iskoristiti i usavršiti kako bi bio više od učenika u nebeskom svijetu.

Nebeski čovjekov svijet je mentalni svijet u koji učenik uči svjesno ući i u koji majstor svjesno živi u svakom trenutku. Da bi svjesno živio u mentalnom svijetu, um mora za sebe izgraditi tijelo prilagođeno mentalnom svijetu. Ovaj učenik zna da on to mora učiniti i da će samo čineći to ući u mentalni svijet. Kao učenik mora imati želju koja je uglavnom pod njegovom kontrolom. No, kao učenik samo on to nije savladao niti ga je naučio inteligentno usmjeriti kao silu različitu od sebe i svojih misli. Svežanj želje i dalje se vrti oko njega i sprječava potpuni razvoj i korištenje njegovih mentalnih sposobnosti. Kako se um odvaja od svojih želja nakon smrti kako bi ušao u svoj nebeski svijet, tako sada učenik mora izrasti iz želje kojom je okružen ili u koji je, kao misleći entitet, uronjen.

On sada saznaje da je u vrijeme kada je postao učenik i u trenutku ili razdoblja tog mirnog zanosa, u unutarnje komore svog mozga ušao sjeme ili klica svjetlosti, što je zaista bio uzrok ubrzanja njegovih misli i mirnoću svoga tijela i da je u to vrijeme zamislio novi život i da bi se iz te zamisli trebalo razviti i inteligentno roditi u mentalni svijet tijelo koje će od njega učiniti gospodarom, gospodarevim tijelom.

Poput učenika u školi adetta, i on tijekom fetalnog razvoja prolazi kroz razdoblje analogno onome muškarca i žene. No iako je postupak sličan, rezultati su različiti. Žena je nesvjesna procesa i zakona koji su s njim povezani. Učenik adepta svjestan je procesa; mora se pridržavati određenih pravila tijekom gestacijskog razdoblja i pomagač mu u rođenju pomaže.

Učenik učitelja svjestan je razdoblja i procesa, ali nema pravila koja su mu dana. Misli su njegova pravila. Mora ih sam naučiti. On prosuđuje ove misli i njihove učinke tako što će koristiti onu misao koja nepristrano prosuđuje ostale misli. Svjestan je postupnog razvoja tijela koje će ga učiniti više od čovjeka i svjestan je da mora biti svjestan faza njegovog razvoja. Iako žena i učenik adetima svojim stavom mogu i pomažu u razvoju tijela u kojem će se roditi, ipak će se oni dalje razvijati prirodnim uzrocima i utjecajima i bit će u potpunosti formirani bez njihovog izravnog nadzora. Nije tako s učenicima majstora. Mora sam donijeti novo tijelo svom rođenju. Ovo novo tijelo nije fizičko tijelo kao ono koje je rođeno od žene i koje ima fizičke organe, niti je poput tijela željnog vještice koje nema organe poput onih koji se koriste u fizičkom tijelu za probavu, ali koje ima oblik fizičkog, iako nije fizički, i ima osjetilne organe poput oka ili uha, iako ti, naravno, nisu fizički.

Tijelo gospodara koje bude biće neće biti fizičko, niti će imati fizički oblik. Glavno tijelo ima sposobnosti, a ne osjetila i organe. Učenik postaje svjestan tijela koje se razvija kroz njega dok pokušava i može razvijati i koristiti svoje mentalne sposobnosti. Tijelo mu se razvija dok nastavlja i uči pametno koristiti svoje sposobnosti. Ove sposobnosti nisu osjetila niti su povezane sa osjetilima, iako su analogne osjetilima i koriste se u mentalnom svijetu slično kao što se osjetila koriste u astralnom svijetu, a organi u fizičkom svijetu. Običan čovjek koristi svoja osjetila i sposobnosti, ali nije svjestan kakva su osjetila u sebi i koji su njegovi mentalni sposobnosti i potpuno nije svjestan kako razmišlja, kakve su njegove misli, kako se razvijaju i kako razvijaju svoje mentalne sposobnosti. djeluju u vezi sa ili preko njegovih osjetila i organa. Običan čovjek ne pravi razliku između svojih mnogih mentalnih sposobnosti. Učenik učitelja mora biti ne samo svjestan razlike i razlike između svojih mentalnih sposobnosti, već mora postupati s njima jednako jasno i inteligentno u mentalnom svijetu kao što to i običan čovjek sada djeluje preko svojih organa osjeta u fizičkom svijetu.

Svaki čovjek ima odgovarajuću mentalnu sposobnost, ali samo će učenik znati razlikovati sposobnost i sposobnost i kako koristiti njegove mentalne sposobnosti neovisno o osjetilima. Pokušavajući svoje mentalne sposobnosti koristiti neovisno o svojim osjetilima, učenik se odvaja od svijeta želje u kojem se još nalazi i iz kojeg mora proći. Nastavljajući svoje napore, on uči mentalnu artikulaciju svojih sposobnosti i definitivno vidi što su to. Učeniku je pokazano da sve stvari koje su u fizičkom svijetu i svijetu astralnih želja dobivaju svoje idealne tipove u mentalnom svijetu kao emanacije od vječnih ideja duhovnog svijeta. On razumije da je svaki subjekt u mentalnom svijetu samo veza materije prema ideji u duhovnom svijetu. On opaža da su osjetila pomoću kojih se vidi fizički objekt ili astralni objekt astralno zrcalo na koje se kroz fizički organ odražavaju, fizički objekti koji se vide i da se objekt koji se vidi procjenjuje samo kad osjetil je prijemčiv i može odražavati i tip u mentalnom svijetu, čiji je primjerak objekt u fizičkom svijetu. Taj odraz iz mentalnog svijeta imao je određeni mentalni sklop koji povezuje objekt u fizičkom svijetu s njegovom vrstom kao subjektom u mentalnom svijetu.

Učenik vidi predmete i osjeti stvari u fizičkom svijetu, ali ih interpretira koristeći svoje mentalne sposobnosti i okrećući sposobnosti prema odgovarajućim vrstama predmeta fizičkog svijeta, umjesto pokušaja razumijevanja objekata osjetila pomoću osjetila. Kako se njegova iskustva nastavljaju, on cijeni biće uma kao neovisno o pet osjetila i osjetilnih opažanja. On zna da istinsko znanje o osjetilima mogu imati samo sposobnosti uma i da se predmeti osjetila ili osjetila nikada ne mogu doista znati dok sposobnosti uma funkcioniraju preko osjetila i njihovih fizičkih organa. Istinski opaža da se znanje o svim fizičkim i svjetskim astralnim željama naučava samo u mentalnom svijetu i da se to učenje mora odvijati u mentalnom svijetu, upotrebom sposobnosti uma neovisno o fizičko tijelo i da se te sposobnosti uma koriste svjesno i s većom točnošću i preciznošću nego što je moguće koristiti organe tjelesnog osjetila i astralna osjetila.

Konfuzija vlada u mnogim školama filozofskih spekulacija, koje su umom i njegovim djelovanjem pokušale objasniti senzualnom percepcijom. Učenik vidi da je misliocu nemoguće uočiti redoslijed univerzalnih pojava s njihovim uzrocima, jer, iako je špekulant često u stanju da se uspne u mentalni svijet kroz jedan od svojih mentalnih sposobnosti i tamo shvatiti jednu od istina postojanja, on nije u stanju održavati neskrivenu upotrebu fakulteta sve dok nije u potpunosti svjestan onoga što promatra, premda su njegova strahovanja toliko snažna da će uvijek biti mišljenja koje se stvara iz takvih bojazni. Nadalje, kad je ovaj fakultet ponovno aktivan u svojim osjetilima, on pokušava ukalupiti ono što je u mentalnom svijetu uočio svojim mentalnim sposobnostima kao što sada djeluju preko svojih osjetila. Rezultat toga je da je ono što je u mentalnom svijetu doista zaokupljeno bilo u suprotnosti ili zbunjivanju bojom, atmosferom, intervencijom i dokazima svojih osjetila.

Svijet je i dan-danas bio neodlučan o tome što je um. Prevladavaju različita mišljenja o tome je li um prije ili rezultat fizičke organizacije i djelovanja. Iako ne postoji općeniti dogovor o tome ima li um odvojene cjeline i tijela, postoji definicija koja se obično prihvaća kao definicija uma. Ovo je njegov uobičajeni oblik: "Um je zbroj stanja svijesti koja se sastoji od misli, volje i osjećaja." Čini se da je ova definicija riješila to pitanje za mnoge mislioce i oslobodila ih potrebe definiranja. Neki su postali toliko očarani definicijom da je pozivaju u svoju obranu ili je smatraju čarobnom formulom kako bi očistili poteškoće bilo kojeg psihološkog subjekta koji se mogu pojaviti. Definicija je ugodna kao formula i poznata zbog svog uobičajenog zvuka, ali nedovoljna kao definicija. "Um je zbroj stanja svijesti sačinjene od misli, volje i osjećaja", šarmira uho, ali kada se u njega upali svjetlost ispitivačkog uma, šarm je otišao, a na njegovom mjestu je prazno oblik. Tri čimbenika su misao, volja i osjećaj, a um se kaže da doživljava stanja svijesti. Ono što ti faktori nisu utvrđeni među onima koji prihvaćaju formulu, i iako se izraz "stanja svijesti" toliko često koristi, svijest je sama po sebi nepoznata, a stanja u kojima se tvrdi da je svijest podijeljena ili raspoređena imaju nijedna stvarnost kao Svijest. Oni nisu Svijest. Svijest nema stanja. Svijest je Jedno. Ne smije se dijeliti ili brojati po stupnjevima ili klasificirati prema stanju ili stanju. Poput leća različitih boja kroz koje se vidi jedno svjetlo, tako i uma uma ili osjetila, prema njihovoj obojenosti i stupnju razvoja, shvaćaju Svijest kao boju ili kvalitetu ili razvoj kroz koji ona prožimaju; dok je, bez obzira na osjetilna svojstva ili svojstva uma, i iako prisutna kroz i u svim stvarima, svijest i dalje jedna, nepromijenjena i bez svojstava. Iako filozofi misle, oni ne znaju što je suština niti procesi misli, osim ako ne mogu koristiti mentalne sposobnosti neovisne o osjetilima. Tako da ta misao nije općenito poznata, niti se o njezinoj prirodi slažu filozofi u školama. Will je tema koja se ticala filozofskih umova. Volja u svom stanju je dalje uklonjena i nejasnija od misli, jer volja u svom stanju ne može se znati sve dok um prvo ne razvije sve svoje sposobnosti i ne postane oslobođen od njih. Osjećaj je jedno od osjetila, a nije sposobnost uma. Um ima sposobnost koja je povezana i u običnom čovjeku djeluje putem njegova osjećaja, ali osjećaj nije sposobnost uma. Iskreno se ne može reći da je "Um je zbroj stanja svijesti koja se sastoji od misli, volje i osjećaja."

Učenik u školi majstora ne bavi se niti jednom špekulacijom škola filozofije. On može naučiti da su njihovi učenici utemeljitelji nekih škola koje su još uvijek poznate svijetu koristili mentalne sposobnosti neovisno o svojim čulima, a slobodno ih koristili u mentalnom svijetu i mogli ih koordirati i koristiti svojim osjetilima. Učenik mora doći do znanja putem svojih mentalnih sposobnosti i to on stiče postepeno i vlastitim trudom.

Svaki prirodni čovjek sada ima sedam osjetila, premda ga treba imati samo pet. To su vid, sluh, okus, miris, dodir, moral i osjetila “ja”. Prve četiri od njih imaju svoje orgulje osjetila, oko, uho, jezik i nos, i predstavljaju redoslijed uključivanja u tijelo. Dodir ili osjećaj je peti i uobičajen je za osjetila. Ovih pet pripada životinjskoj prirodi čovjeka. Moralni smisao je šesto čulo i koristi ga samo um; nije od životinje. Osjećanje "Ja", odnosno osjećaj Ega, je um koji osjeća sebe. Ta posljednja tri, dodirna, moralna i ja osjetila, predstavljaju evoluciju i razvoj uma životinje. Životinja se potiče na upotrebu svojih pet osjetila, kao vid, sluh, okus, miris i dodir, prirodnim impulsom i bez obzira na moralni smisao, kojeg nema, osim ako nije domaća životinja i pod utjecajem ljudski um, što se u određenoj mjeri može odražavati. Osjećaj se manifestira kroz moralni smisao. Ja osjećam osjećaj je uma u tijelu i po njemu. Dodir, moral i ja osjećanja djeluju u vezi s ostala četiri i cijelim tijelom, a ne s bilo kojim dijelom ili organom tijela. Iako postoje organi preko kojih mogu djelovati, do sada se nijedan organ nije specijalizirao, što bi ih moglo inteligentno koristiti njihovim osjetilima.

Odgovarajućim osjetilima jesu sposobnosti uma. Sposobnosti uma mogu se nazvati svjetlost, vrijeme, slika, fokus, mrak, motiv i ja. Svaki čovjek ima te sposobnosti i koristi ih na više ili manje nerazgovijetan i nezreo način.

Nijedan čovjek ne može imati mentalnu percepciju bez sposobnosti svjetla. Kretanje i poredak, promjena i ritam se ne mogu razumjeti niti koristiti bez vremenske sposobnosti. Figura, boja i materija ne mogu se zamisliti, povezati i prikazati bez sposobnosti slike. Nijedno tijelo, slika, boja ili pokret ili problem ne mogu se približiti ili shvatiti bez fokusa. Kontakt, sjedinjenje, prikrivanje, zatamnjivanje i preobrazba ne mogu se ostvariti bez mračnih sposobnosti. Napredak, razvoj, ambicija, natjecanje, težnja, bili bi nemogući bez motivacijskog motiva. Identitet, kontinuitet, postojanost ne bi imali značenja, a znanje se ne bi moglo steći bez Ja Ja. Bez fakulteta Ja ne bi bilo ni snage refleksije, ni svrhe u životu, ni snage, ni ljepote, ni proporcija u oblicima, ne bi shvatili uvjete i okruženja, niti snagu da ih promijenimo, jer bi čovjek bio samo životinja.

Čovjek koristi ove sposobnosti iako nije svjestan kako ih i u kojoj mjeri koristi. Kod nekih muškaraca jedan je ili više fakulteta razvijeniji od ostalih koji ostaju u stanju mirovanja. Rijetko postoji čovjek koji ima ili pokušava postići ravnomjeran razvoj svojih sposobnosti. Oni koji svoju energiju posvete specijalizaciji za jedan ili dva fakulteta, bez obzira na druge, s vremenom će biti genijalci specijaliziranih fakulteta, iako će njihovi drugi fakulteti biti omamljeni i osakaćeni. Čovjek koji poštuje sve sposobnosti svog uma može se činiti zaostalim u razvoju u usporedbi s onima koji se izvrsno ističu, ali iako nastavlja svoj razvoj ravnomjerno i postojano, ustanoviće se da su psihički neuravnoteženi i nesposobni za susret zahtjevi na putu postignuća.

Učenik u školi majstora razumije da svoje sposobnosti treba razvijati ravnomjerno i uredno, premda i on ima mogućnost specijaliziranja za neke, a zanemarivanja drugih. Stoga može zanemariti sliku i tamne sposobnosti i razviti ostale; u tom bi slučaju nestao iz svijeta muškaraca. Ili bi mogao zanemariti sve fakultete, osim svjetlosnog i ja-ja i fokusnog fakulteta; u tom bi slučaju razvio nadmoćni egoizam i spojio sposobnost fokusa u svjetlo i ja-ja i nestao iz svijeta ljudi i idealnog mentalnog svijeta i ostao cijelu evoluciju u duhovnom svijetu. Može razviti jedan ili više fakulteta, pojedinačno ili u kombinaciji, i djelovati u svijetu ili svjetovima koji odgovaraju fakultetima ili fakultetima po njegovom izboru. Učeniku je jasno da je njegov posebni fakultet kroz koji će postati učenik u školi majstora, majstor. Po motivskom fakultetu on će se izjasniti. Od svih stvari motivi su najvažniji.

Tijekom svog iskustva i kroz svoje dužnosti u svijetu učenik je naučio velik dio tijeka razvoja kroz koji mora proći. No, kako se učenik povukao iz svijeta i živi sam ili u zajednici u kojoj ima drugih učenika, on počinje raditi ono što je uhvatio ili o čemu je bio obaviješten dok je bio u svijetu. Stvarnost o njemu samima više se očituje. Svjestan je stvarnosti svojih sposobnosti, ali još nije shvatio potpunu i slobodnu upotrebu tih i identiteta sebe. Ono što je ušlo u njega postajući učenikom, to jest sjeme i proces njegovog razvoja postaje mu očito. Kako postaje očito, fakulteti se koriste slobodnije. Ako učenik odabere razvoj u skladu s univerzalnim zakonom i bez motiva za razvoj sam za sebe, tada se svi sposobnosti razvijaju i razvijaju prirodno i uredno.

Dok je u svom fizičkom tijelu, učenik postepeno uči potencijalnu snagu Ja-Ja sposobnosti unutar. To se saznaje upotrebom svjetlosnog fakulteta. Moć Ja-Ja predaje se putem snage svjetlosnog fakulteta. Ali to se uči samo dok učenik razvija i može koristiti svoj fokus fokus. Uz stalnu upotrebu sposobnosti fokusiranja, Ja-Ja i svjetlosne sile oživljavaju motiv i vremensku sposobnost. Vježbanje motivacijskog fakulteta razvija kvalitetu i svrhu u I-am fakultetu. Vremenska sposobnost daje kretanje i rast. Fokusno osoblje prilagođava moći pokreta i sposobnosti vremena Ja-fakultetu u svojoj svjetlosnoj snazi, što postaje očitije. Mračni fakultet ima tendenciju da poremeti, zamota, zbuni i zatamni svjetlosni fakultet, jer je on, mračni fakultet, probuđen ili pozvan u upotrebu. No, kako se provodi fakultet za fokusiranje, tamni fakultet djeluje s fakultetom slike, a fakultet slike stvara u tijelu Ja-Ja u svojoj svjetlosnoj snazi. Korištenjem fokutnog fakulteta ostali se fakulteti prilagođavaju tijelu. S obzirom na to da su njegovi sposobnosti probuđeni i djeluju skladno, učenik, srazmjerno onome što se razvija u njemu, uči poštujući znanje svjetova u kojima ili kroz koji djeluju.

Svjetlosni fakultet čini neograničenu sferu svjetlosti. Kakva je to svjetlost, nije odjednom poznato. Upotrebom sposobnosti svjetla sve se stvari rješavaju u svjetlost. Upotrebom svjetlosnog fakulteta sve se stvari postaje poznato ili preko drugih fakulteta.

Vrijeme koje fakultet izvještava o materiji u svojim revolucijama, kombinacijama, razdvajanjima i promjenama. Kroz vremenski fakultet postaje jasna priroda materije; mjera svih tijela i dimenzija ili dimenzija svakog, mjera njihovog postojanja i odnos jednih prema drugima. Vremenska sposobnost mjeri konačne podjele materije ili konačne podjele vremena. Kroz vremenski fakultet postaje jasno da su konačne podjele materije krajnje podjele vremena.

Kroz fakultet za slike, materija poprima oblik. Sposobnost slike presreće čestice materije koje koordinira, oblikuje i zadržava. Upotrebom slika slika neformirana priroda se dovodi u oblik, a vrste se čuvaju.

Fakultet za fokus okuplja, prilagođava, povezuje i centralizira stvari. Dualnost fakulteta postaje fokusom.

Mračni fakultet je moć spavanja. Kad se probudi, mračni je fakultet nemiran i energičan i protivi se narudžbi. Mračni fakultet je san koji proizvodi snagu. Mračni fakultet potiče upotreba drugih fakulteta koji negira i odupiru se. Mračni fakultet slijepo se miješa i zatamnjuje sve ostale sposobnosti i stvari.

Motivirani fakultet svojom odlukom bira, odlučuje i usmjerava. Kroz sposobnost motiva dobivaju se tihe zapovijedi koji su uzroci postojanja svih stvari. Fakultet motiva usmjerava čestice materije koje su prisiljene da dođu u formu prema smjeru koji im je dan. Korištenje motiva motiva uzrokuje svaki rezultat u bilo kojem svijetu, koliko god bio udaljen. Korištenje motiva pokreta stvara sve uzroke koji dovode i određuju sve rezultate u fenomenalnom i bilo kojem drugom svijetu. Korištenjem motivacijskog sposobnosti određuje se stupanj i postignuće svih bića inteligencije. Motiv je stvaralački uzrok svake akcije.

Ja sam fakultet je ono po kome su sve stvari poznate, to je fakultet koji zna. Fakultet Ja jest ono po čemu je identitet Ja-ja poznat i po kojem se njegov identitet razlikuje od ostalih inteligencija. Pomoću Ja-fakultetskog fakulteta identitet se daje materiji. Ja-ja sam fakultet svjesnosti sebe.

Učenik postaje svjestan tih sposobnosti i koristi u koje se može koristiti. Tada započinje vježbanje i vježbanje istih. Tijek vježbanja i osposobljavanja ovih sposobnosti odvija se dok je učenik u fizičkom tijelu, i tim treningom i razvojem on regulira, prilagođava i prilagođava sposobnosti u tijelu koje nastaje kroz njega, te na razvoju i razvoju rođenjem od kojeg će postati gospodar. Učenik je svjestan svjetlosnog fakulteta, I-Ja fakulteta, Vremenskog fakulteta, Motivacije, Slikarskog fakulteta, Mračnog Fakulteta, ali kao učenik mora započeti svoj posao kroz fokusni fakultet ,

(Nastavit će se)