Zaklada Word
Podijelite ovu stranicu



THE

RIJEČ

Vol 16 listopada 1912 Ne 1

Autorska prava 1912. HW PERCIVAL

ŽIVJETI ZAUVIJEK

(Nastavak)

Da bi se tijelu omogućilo da nastavi živjeti zauvijek, moraju se odreći određenih stvari, izbjegavati određene prakse, određene tendencije, osjećaji, osjećaji i shvaćanja moraju nestati jer se smatra da su nedostojni, uzaludni ili nepromišljeni. Na tijelu se ne smiju postavljati nepotrebna ograničenja, niti se nepotrebno provjeravati njegovi postupci. Ne bi trebalo čekati nikakvu posebnu hranu. Hrana nije kraj; to je samo sredstvo postignuća. Hranjenje i vrijeme hranjenja ne trebaju biti briga, već dužnost.

Od svih droga i opojnih droga moramo odustati. Droga i opojni lijekovi prekomjerno stimuliraju ili prigušuju organe i živce te uzrokuju degeneraciju tijela.

Ni u kojem obliku se ne smiju uzimati vina, alkoholna pića ili alkoholni opojni sastojci ili stimulansi bilo koje vrste. Alkohol upali i dezorganizira tijelo, uzbudi živce, pretjeruje ili inhibira osjetila, ima tendenciju izbalansirati i uznemiriti um sa svog mjesta u osjetilima i slabi, bolesti ili ubija, generativno sjeme.

Sva seksualna trgovina mora biti zaustavljena, prekinute su sve prakse u koje je uključena i seksualna priroda. Generativna tekućina mora se zadržati u tijelu.

Srce ne smije biti usmjereno ni prema čemu na svijetu ili od svijeta. Mora se odreći posla, društva i službenog života. Od njih se može odustati tek kada više nisu dužnosti. Drugi preuzimaju dužnosti dok ih on prerasta i spreman je napustiti. Mora se odreći supruge, obitelji i prijatelja. Ali to ne smije biti ako bi im odustajanje uzrokovalo tugu. Supruga, muž, obitelj i prijatelji trebaju jedno ništa više nego što oni trebaju, iako su potrebe različite vrste. Žena ili muž, obitelj i prijatelji kojima netko misli da je odan, nisu stvarni objekti koji pozivaju na njegovu odanost. Rijetko je posvećen tim pojedincima, već radije osjećajima, emocijama ili posebnim željama u sebi, a koje u sebi bude, potiče i razvija žena, muž, obitelj ili prijatelji. On im odgovara, u onoj mjeri u kojoj odgovor zadovoljava ono u njemu što mu one predstavljaju. Njegova privrženost i naklonost su prema želji za ženom, mužem, obitelji, prijateljima unutar njega, a ne prema bilo kojoj ženi, mužu, obitelji i prijateljima izvan njega. Oni su samo odrazi ili sredstva kojima on nastoji zadovoljiti unutarnje želje, koje one odražavaju i potiču. Ako organi ili funkcije tijela, ili određene emocije ili osjećaji koji se tiču ​​muža, žene, obitelji, prijatelja, u njemu umru, postanu oštećeni ili se istroše, tada nije vjerojatno da bi se on brinuo za te vanjske pojedince - sigurno bi ne brinuti na isti način na koji se on brinuo za njih prije. Njegovi će se osjećaji prema njima promijeniti. On može osjećati odgovornost ili sažaljenje prema njima kao prema potrebitom strancu ili se prema njima odnositi ravnodušno. Sve dok žena, obitelj ili prijatelji trebaju nečiju brigu, zaštitu ili savjet, mora im se dati. Kad je netko spreman napustiti ženu, obitelj ili prijatelje, oni ga ne trebaju; neće im nedostajati; on može ići.

Emocije se ne smiju slobodno vladati. Moraju biti suzdržani. Takve osjećaje ili osjećaji kao želja pomoći siromašnima ili reformirati svijet ne smiju dopustiti da istječu u svijet. Sam je jadnik. On je sam svijet. On je taj na svijetu kome najviše treba i zaslužuje pomoć. On je svijet koji se mora reformirati. Manje je teško reformirati svijet nego reformirati samoga sebe. Može pružiti više koristi svijetu kada se otkupio i reformirao nego ako bi trebao provesti nebrojeni život među siromašnima. Ovo je njegovo djelo i on nastavlja da uči i radi.

Ne može se odreći onoga čega je potrebno odustati, niti vršiti ono što mora činiti, osim ako onome ili odustajanju ne prethodi meditacija. Nema smisla pokušati živjeti zauvijek bez meditacije. Upoznavanje sa cjelokupnim procesom, i bitno za njegov razvoj, je sustav meditacije. Bez meditacije napredak je nemoguć. U meditaciji se odlučuje čega se treba odreći. Tamo se događa pravo odustajanje. Kasnije, kad dođe pravo vrijeme, stvari koje su odbačene u meditaciji, vanjskim okolnostima, prirodno su napravljene da propadnu. Izvršene radnje, izvršene stvari, koje su živima potrebne zauvijek, prvo se preispituju i obavljaju u meditaciji. Uzrok postizanja života zauvijek je u meditaciji.

Neka bude razumljivo: Ovdje spomenuta meditacija nije povezana niti je povezana s bilo kojim modernim učiteljima, niti s bilo kojom praksom poput ponavljanja riječi ili skupa riječi, zurenja u objekt, udisanja, zadržavanja i izdisaja dah, niti je to pokušaj centriranja uma na nekom dijelu tijela ili na nešto na dalekom mjestu, ulazak u kataleptično ili trans stanje. Ovdje spomenutom meditacijom ne može se baviti nijedna fizička praksa, niti bilo kakav razvoj ili praksa psihičkih osjetila. To će spriječiti ili ometati ovdje spomenutu meditaciju. Neka je i razumljivo da se novac ne smije platiti niti se može primati za informacije koje se tiču ​​meditacije. Onaj tko bi platio da ga nauči meditirati, nije spreman za početak. Onaj koji bi primao novac izravno ili neizravno pod bilo kojim izgovorom, nije ušao u pravu meditaciju, inače ne bi imao nikakve veze s novcem u vezi s meditacijom.

Meditacija je svjesno stanje u kojem čovjek uči da zna i zna, i sebe, kao i bilo koju stvar na bilo kojem od svjetova, da može imati nepropadljivo biće i slobodu.

Vjera svijeta je da se znanje o bilo kojem predmetu može dobiti samo promatranjem, fizikalnom analizom i eksperimentima s tom stvari. To je dijelom samo tako. Nijedan eksperiment ili iskustvo s nekom stvari samo s njene fizičke strane nikada ne može rezultirati saznanjem o toj stvari. Sva rada svih znanstvenika u mnogim znanostima nisu rezultirala potpunim znanjem o bilo kojem predmetu njihove studije o tome kakav je taj objekt i njegovo porijeklo i izvor. Objekt je možda analiziran i zabilježen je njegov sastav i transformacije, ali uzroci njegovih sastavnih elemenata nisu poznati, veze koje spajaju elemente nisu poznate, elementi u njihovim krajnjim elementima nisu poznati, a ako je objekt organski život nije poznat. Uočava se izgled predmeta samo na njegovoj fizičkoj strani.

Ne može se znati ništa ako se tome pristupi s njegove fizičke strane. U meditaciji meditator uči o objektu i poznaje objekt u njegovom subjektivnom ili apstraktnom stanju i bez ikakvog dodira predmeta. Nakon što u meditaciji sazna što je objekt, može ispitati fizički objekt i podvrgnuti ga analiziranju. Takvo ispitivanje ili analiza ne samo da će pokazati njegovo znanje, već će on detaljno znati objekt s njegove fizičke strane kao što to niti jedan znanstvenik ne može znati. Poznavat će elemente u njihovim predfizičkim stanjima, kako i zašto su povezani i povezani te kako se elementi kondenziraju, talože i kristaliziraju u oblik. Kada se predmet proučava s njegove fizičke ili objektivne strane, moraju se koristiti osjetila, a osjetila postaju sudije. Ali osjetila su ograničena u svom djelovanju na osjetni svijet. Oni nemaju mentalnog udjela ili djelovanja. Um može djelovati svjesno u mentalnom svijetu. Fizički objekti ili psihički objekti prethodno su zastupljeni u mentalnom svijetu. Postoje zakoni koji reguliraju rad svih stvari u izgledu bilo kojeg fizičkog ili psihičkog predmeta.

Svi procesi i rezultati fizičkog, psihičkog i mentalnog svijeta mogu se uočiti meditacijom, dok meditator nauči koristiti svoje mentalne sposobnosti u vezi sa ili neovisno od svojih osjetila. Meditator ne može odjednom razlikovati svoje mentalne sposobnosti od svojih osjetila, niti način na koji su fakulteti povezani i djeluju njegovim osjetilima, niti može odjednom analizirati predmet u njegovim krajnjim dijelovima i sintetizirati dijelove, niti može znati to u meditaciji odjednom u cjelini. Ovu sposobnost i znanje stječe svojom predanošću tome.

Koliko će brzo moći saznati sve što će biti poznato o nekom predmetu ili predmetu u meditaciji, ovisit će o razvoju i kontroli njegove pameti kad počne, o kontroli koju ima nad svojim željama, od njegove predanosti djelo i na čistoću njegova motiva u njegovoj volji da živi zauvijek. Neki su umovi bolje prilagođeni meditiranju na apstraktne teme nego na konkretne stvari, ali to obično nije slučaj. Većina je uma bolje prilagođena učenju počevši s objektivnim svijetom i napredovanjem u meditaciji prema objektima ili subjektima psihičkog i mentalnog svijeta.

Ovdje treba istaknuti meditaciju koja mora prethoditi psihološkim fiziološkim promjenama u životu zauvijek: od fizičkog stanja kojim je um vezan, ograničen i uvjetovan, preko psihičkog emocionalnog svijeta, gdje privlači, zabludjuje i očarava u mentalni svijet, svijet misli, gdje se može slobodno kretati, učiti i spoznavati sebe i doživljavati stvari onakvima kakve jesu. Objekti ili predmeti na kojima će se meditirati bit će oni fizičkog, psihičkog i mentalnog svijeta.

Postoji četvrti red ili vrsta meditacije koja ima veze s umom u njegovom konačnom stanju kao umom u duhovnom svijetu znanja. Neće biti potrebno izdvajati ovu četvrtu meditaciju, jer će je meditator otkriti i znati dok napreduje u meditaciji trećeg ili mentalnog svijeta.

U meditaciji su četiri stupnja, u svakom od svjetova. Četiri stupnja meditacije u fizičkom svijetu jesu: uzimanje i držanje u umu predmeta ili stvari na koje će se meditirati; podvrgavanje tog predmeta ili stvari ispitivanju svakog pojedinog osjetila sa njihove subjektivne strane; razmatranje ili promišljanje nad tom stvari kao subjekta, bez korištenja osjetila i samo pomoću uma; znati stvar kakva jest i znati je u svakom svijetu gdje ona može ući.

Četiri stupnja meditacije u psihičkom svijetu su: odabir i učvršćivanje u umu bilo čega poput elementa, emocije, forme; vidjeti kako je to povezano i utječe na svako od osjetila i kako osjetila smatraju i utječu na njega; promišljanje nad osjetilima, njihovom svrhom i odnosom prema umu; poznavanje mogućnosti i ograničenja osjetila, djelovanje i interakcija između prirode i osjetila.

Četiri stupnja meditacije u mentalnom svijetu su: zamisliti misao i zadržati je s poštovanjem u umu; uočiti način na koji osjetila i priroda utječu i odnose se na misao ili djelovanje uma; razmišljati o mišljenju i umu u odnosu prema osjetilima i prirodi, kako i zašto um i misao utječu na prirodu i osjetila i razmotriti svrhu djelovanja uma prema sebi i prema svim drugim bićima i stvarima; znati što je mišljenje, što je misao, što je um.

(zaključak)